Psalms 78

Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih!
Masquil de Asaph. ESCUCHA, pueblo mío, mi ley: Inclinad vuestro oído á las palabras de mi boca.
Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.
Abriré mi boca en parábola; Hablaré cosas reservadas de antiguo:
Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci,
Las cuales hemos oído y entendido; Que nuestros padres nos las contaron.
nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini.
No las encubriremos á sus hijos, Contando á la generación venidera las alabanzas de JEHOVÁ, Y su fortaleza, y sus maravillas que hizo.
Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,
Él estableció testimonio en Jacob, Y puso ley en Israel; La cual mandó á nuestros padres Que la notificasen á sus hijos;
da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju
Para que lo sepa la generación venidera, y los hijos que nacerán; Y los que se levantarán, lo cuenten á sus hijos;
da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove,
Á fin de que pongan en Dios su confianza, Y no se olviden de las obras de Dios, Y guarden sus mandamientos:
kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.
Y no sean como sus padres, Generación contumaz y rebelde; Generación que no apercibió su corazón, Ni fué fiel para con Dios su espíritu.
Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa.
Los hijos de Ephraim armados, flecheros, Volvieron las espaldas el día de la batalla.
Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.
No guardaron el pacto de Dios, Ni quisieron andar en su ley:
Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.
Antes se olvidaron de sus obras, Y de sus maravillas que les había mostrado.
Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.
Delante de sus padres hizo maravillas En la tierra de Egipto, en el campo de Zoán.
On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.
Rompió la mar, é hízolos pasar; É hizo estar las aguas como en un montón.
Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.
Y llevólos de día con nube, Y toda la noche con resplandor de fuego.
U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.
Hendió las peñas en el desierto: Y dióles á beber como de grandes abismos;
Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.
Pues sacó de la peña corrientes, É hizo descender aguas como ríos.
A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.
Empero aun tornaron á pecar contra él, Enojando en la soledad al Altísimo.
Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti.
Pues tentaron á Dios en su corazón, Pidiendo comida á su gusto.
Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
Y hablaron contra Dios, Diciendo: ¿Podrá poner mesa en el desierto?
Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?"
He aquí ha herido la peña, y corrieron aguas, Y arroyos salieron ondeando: ¿Podrá también dar pan? ¿Aparejará carne á su pueblo?
Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,
Por tanto oyó JEHOVÁ, é indignóse: Y encendióse el fuego contra Jacob, Y el furor subió también contra Israel;
jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.
Por cuanto no habían creído á Dios, Ni habían confiado en su salud:
Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,
Á pesar de que mandó á las nubes de arriba, Y abrió las puertas de los cielos,
k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
É hizo llover sobre ellos maná para comer, Y dióles trigo de los cielos.
Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.
Pan de nobles comió el hombre: Envióles comida á hartura.
Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.
Movió el solano en el cielo, Y trajo con su fortaleza el austro.
Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.
É hizo llover sobre ellos carne como polvo, Y aves de alas como arena de la mar.
Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.
É hízolas caer en medio de su campo, Alrededor de sus tiendas.
Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.
Y comieron, y hartáronse mucho: Cumplióles pues su deseo.
Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,
No habían quitado de sí su deseo, Aun estaba su vianda en su boca,
kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.
Cuando vino sobre ellos el furor de Dios, Y mató los más robustos de ellos, Y derribo los escogidos de Israel.
Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
Con todo esto pecaron aún, Y no dieron crédito á sus maravillas.
I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.
Consumió por tanto en nada sus días, Y sus años en la tribulación.
Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;
Si los mataba, entonces buscaban á Dios; Entonces se volvían solícitos en busca suya.
spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.
Y acordábanse que Dios era su refugio. Y el Dios Alto su redentor.
Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.
Mas le lisonjeaban con su boca, Y con su lengua le mentían:
Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
Pues sus corazones no eran rectos con él, Ni estuvieron firmes en su pacto.
A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.
Empero él misericordioso, perdonaba la maldad, y no los destruía: Y abundó para apartar su ira, Y no despertó todo su enojo.
Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više.
Y acordóse que eran carne; Soplo que va y no vuelve.
Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!
¡Cuántas veces lo ensañaron en el desierto, Lo enojaron en la soledad!
Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova
Y volvían, y tentaban á Dios, Y ponían límite al Santo de Israel.
ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,
No se acordaron de su mano, Del día que los redimió de angustia;
ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.
Cuando puso en Egipto sus señales, Y sus maravillas en el campo de Zoán;
U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.
Y volvió sus ríos en sangre, Y sus corrientes, porque no bebiesen.
Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.
Envió entre ellos una mistura de moscas que los comían, Y ranas que los destruyeron.
I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.
Dió también al pulgón sus frutos, Y sus trabajos á la langosta.
Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.
Sus viñas destruyó con granizo, Y sus higuerales con piedra;
I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.
Y entregó al pedrisco sus bestias, Y al fuego sus ganados.
Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.
Envió sobre ellos el furor de su saña, Ira y enojo y angustia, Con misión de malos ángeles.
I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.
Dispuso el camino á su furor; No eximió la vida de ellos de la muerte, Sino que entregó su vida á la mortandad.
Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.
É hirió á todo primogénito en Egipto, Las primicias de las fuerzas en las tiendas de Châm.
I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
Empero hizo salir á su pueblo como ovejas, Y llevólos por el desierto, como un rebaño.
Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.
Y guiólos con seguridad, que no tuvieron miedo; Y la mar cubrió á sus enemigos.
U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.
Metiólos después en los términos de su santuario, En este monte que ganó su mano derecha.
Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
Y echó las gentes de delante de ellos, Y repartióles una herencia con cuerdas; É hizo habitar en sus moradas á las tribus de Israel.
A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.
Mas tentaron y enojaron al Dios Altísimo, Y no guardaron sus testimonios;
Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.
Sino que se volvieron, y se rebelaron como sus padres: Volviéronse como arco engañoso.
Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.
Y enojáronlo con sus altos, Y provocáronlo á celo con sus esculturas.
Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.
Oyólo Dios, y enojóse, Y en gran manera aborreció á Israel.
I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.
Dejó por tanto el tabernáculo de Silo, La tienda en que habitó entre los hombres;
Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.
Y dió en cautividad su fortaleza, Y su gloria en mano del enemigo.
Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu.
Entregó también su pueblo á cuchillo, Y airóse contra su heredad.
Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.
El fuego devoró sus mancebos, Y sus vírgenes no fueron loadas en cantos nupciales.
Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove.
Sus sacerdotes cayeron á cuchillo, Y sus viudas no lamentaron.
Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.
Entonces despertó el Señor á la manera del que ha dormido, Como un valiente que grita excitado del vino:
Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade.
É hirió á sus enemigos en las partes posteriores: Dióles perpetua afrenta.
On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,
Y desechó el tabernáculo de José, Y no escogió la tribu de Ephraim.
već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.
Sino que escogió la tribu de Judá, El monte de Sión, al cual amó.
Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.
Y edificó su santuario á manera de eminencia, Como la tierra que cimentó para siempre.
Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih;
Y eligió á David su siervo, Y tomólo de las majadas de las ovejas:
odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu.
De tras las paridas lo trajo, Para que apacentase á Jacob su pueblo, y á Israel su heredad.
I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.
Y apacentólos con entereza de su corazón; Y pastoreólos con la pericia de sus manos.