Psalms 105

Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova!

Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa!

Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!

Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!

Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih!

Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!

On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja:

Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.

Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez,

govoreći: "Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu."

Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj,

išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,

ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:

"Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!"

I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.

Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan.

Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše,

dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi.

Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega.

Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,

da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi.

Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.

Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana.

Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.

Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.

Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji.

Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni riječima njegovim.

U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.

Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske.

Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.

Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.

Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.

Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima.

U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.

Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.

Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.

Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.

Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja.

Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.

Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.

Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.

Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.

I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,

da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!