Job 38

Тоді відповів Господь Йову із бурі й сказав:
Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:
Хто то такий, що затемнює раду словами без розуму?
"Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?
Підпережи но ти стегна свої, як мужчина, а Я буду питати тебе, ти ж Мені поясни!
Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči.
Де ти був, коли землю основував Я? Розкажи, якщо маєш знання!
Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
Хто основи її положив, чи ти знаєш? Або хто розтягнув по ній шнура?
Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo?
У що підстави її позапущувані, або хто поклав камінь наріжний її,
Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni
коли разом співали всі зорі поранні та радісний окрик здіймали всі Божі сини?
dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?
І хто море воротами загородив, як воно виступало, немов би з утроби виходило,
Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina;
коли хмари поклав Я за одіж йому, а імлу за його пелюшки,
kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;
і призначив йому Я границю Свою та поставив засува й ворота,
kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama?
і сказав: Аж досі ти дійдеш, не далі, і тут ось межа твоїх хвиль гордовитих?
Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!
Чи за своїх днів ти наказував ранкові? Чи досвітній зорі показав її місце,
Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,
щоб хапалась за кінці землі та посипались з неї безбожні?
da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese;
Земля змінюється, мов та глина печатки, і стають, немов одіж, вони!
da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu.
І нехай від безбожних їх світло відійметься, а високе рамено зламається!
Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu.
Чи ти сходив коли аж до морських джерел, і чи ти переходжувався дном безодні?
Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio?
Чи для тебе відкриті були брами смерти, і чи бачив ти брами смертельної тіні?
Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
Чи широкість землі ти оглянув? Розкажи, якщо знаєш це все!
Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to.
Де та дорога, що світло на ній пробуває? А темрява де її місце,
Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine,
щоб узяти її до границі її, і щоб знати стежки її дому?
da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš?
Знаєш ти, бо тоді народився ж ти був, і велике число твоїх днів!
Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!
Чи доходив коли ти до схованок снігу, і схованки граду ти бачив,
Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio
які Я тримаю на час лихоліття, на день бою й війни?
što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?
Якою дорогою ділиться вітер, розпорошується по землі вітерець?
Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?
Хто для зливи протоку провів, а для громовиці дорогу,
Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini
щоб дощити на землю безлюдну, на пустиню, в якій чоловіка нема,
da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,
щоб пустиню та пущу насичувати, і щоб забезпечити вихід траві?
da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula?
Чи є батько в доща, чи хто краплі роси породив?
Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa?
Із чиєї утроби лід вийшов, а іній небесний хто його породив?
Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada?
Як камінь, тужавіють води, а поверхня безодні ховається.
Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana?
Чи зв'яжеш ти зав'язки Волосожару, чи розв'яжеш віжки в Оріона?
Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu,
Чи виведеш часу свого Зодіяка, чи Воза з синами його попровадиш?
u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?
Чи ти знаєш устави небес? Чи ти покладеш на землі їхню владу?
Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš?
Чи підіймеш свій голос до хмар, і багато води тебе вкриє?
Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju?
Чи блискавки ти посилаєш, і підуть вони, й тобі скажуть Ось ми?
Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'?
Хто мудрість вкладає людині в нутро? Або хто дає серцеві розум?
Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?
Хто мудрістю хмари зрахує, і хто може затримати небесні посуди,
Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove
коли порох зливається в зливки, а кавалки злипаються?
dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe?
Чи здобич левиці ти зловиш, і заспокоїш життя левчуків,
Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima
як вони по леговищах туляться, на чатах сидять по кущах?
na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona?
Хто готує для крука поживу його, як до Бога кричать його діти, як без їжі блукають вони?
Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane?