Job 38

Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:
Allora l’Eterno rispose a Giobbe dal seno della tempesta, e disse:
"Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao?
"Chi è costui che oscura i miei disegni con parole prive di senno?
Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči.
Orsù, cingiti i lombi come un prode; io ti farò delle domande e tu insegnami!
Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
Dov’eri tu quand’io fondavo la terra? Dillo, se hai tanta intelligenza.
Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo?
Chi ne fissò le dimensioni? giacché tu il sai! chi tirò sovr’essa la corda da misurare?
Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni
Su che furon poggiate le sue fondamenta, o chi ne pose la pietra angolare
dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?
quando le stelle del mattino cantavan tutte assieme e tutti i figli di Dio davan in gridi di giubilo?
Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina;
Chi chiuse con porte il mare balzante fuor dal seno materno,
kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;
quando gli detti le nubi per vestimento e per fasce l’oscurità,
kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama?
quando gli tracciai de’ confini, gli misi sbarre e porte,
Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!
e dissi: "Fin qui tu verrai, e non oltre; qui si fermerà l’orgoglio de’ tuoi flutti?"
Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,
Hai tu mai, in vita tua, comandato al mattino? o insegnato il suo luogo all’aurora,
da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese;
perch’ella afferri i lembi della terra, e ne scuota via i malvagi?
da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu.
La terra si trasfigura come creta sotto il sigillo, e appar come vestita d’un ricco manto;
Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu.
i malfattori sono privati della luce loro, e il braccio, alzato già, è spezzato.
Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio?
Sei tu penetrato fino alle sorgenti del mare? hai tu passeggiato in fondo all’abisso?
Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
Le porte della morte ti son esse state scoperte? Hai tu veduto le porte dell’ombra di morte?
Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to.
Hai tu abbracciato collo sguardo l’ampiezza della terra? Parla, se la conosci tutta!
Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine,
Dov’è la via che guida al soggiorno della luce? E la tenebra dov’è la sua dimora?
da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš?
Le puoi tu menare verso i loro domini, e sai tu bene i sentieri per ricondurle a casa?
Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!
Lo sai di sicuro! ché tu eri, allora, già nato, e il numero de’ tuoi giorni è grande!…
Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio
Sei tu entrato ne’ depositi della neve? Li hai visti i depositi della grandine
što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?
ch’io tengo in serbo per i tempi della distretta, pel giorno della battaglia e della guerra?
Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?
Per quali vie si diffonde la luce e si sparge il vento orientale sulla terra?
Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini
Chi ha aperto i canali all’acquazzone e segnato la via al lampo dei tuoni,
da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,
perché la pioggia cada sulla terra inabitata, sul deserto ove non sta alcun uomo,
da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula?
e disseti le solitudini desolate, sì che vi germogli e cresca l’erba?
Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa?
Ha forse la pioggia un padre? o chi genera le gocce della rugiada?
Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada?
Dal seno di chi esce il ghiaccio, e la brina del cielo chi la dà alla luce?
Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana?
Le acque, divenute come pietra, si nascondono, e la superficie dell’abisso si congela.
Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu,
Sei tu che stringi i legami delle Pleiadi, o potresti tu scioglier le catene d’Orione?
u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?
Sei tu che, al suo tempo, fai apparire le costellazioni e guidi la grand’Orsa insieme a’ suoi piccini?
Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš?
Conosci tu le leggi del cielo? e regoli tu il dominio di esso sulla terra?
Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju?
Puoi tu levar la voce fino alle nubi, e far che abbondanza di pioggia ti ricopra?
Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'?
I fulmini parton forse al tuo comando? Ti dicono essi: "Eccoci qua"?
Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?
Chi ha messo negli strati delle nubi sapienza, o chi ha dato intelletto alla meteora?
Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove
Chi conta con sapienza le nubi? e gli otri del cielo chi li versa
dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe?
allorché la polvere stemperata diventa come una massa in fusione e le zolle de’ campi si saldan fra loro?
Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima
Sei tu che cacci la preda per la leonessa, che sazi la fame de’ leoncelli
na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona?
quando si appiattano nelle tane e si mettono in agguato nella macchia?
Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane?
Chi provvede il pasto al corvo quando i suoi piccini gridano a Dio e vanno errando senza cibo?