Job 39

Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute?
Sai tu quando le capre selvagge delle rocce figliano? Hai tu osservato quando le cerve partoriscono?
Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade?
Conti tu i mesi della lor pregnanza e sai tu il momento in cui debbono sgravarsi?
Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,
S’accosciano, fanno i lor piccini, e son tosto liberate dalle loro doglie;
a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se.
i lor piccini si fanno forti, crescono all’aperto, se ne vanno, e non tornan più alle madri.
Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?
Chi manda libero l’onàgro, e chi scioglie i legami all’asino salvatico,
U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.
al quale ho dato per dimora il deserto, e la terra salata per abitazione?
Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika.
Egli si beffa del frastuono della città, e non ode grida di padrone.
Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.
Batte le montagne della sua pastura, e va in traccia d’ogni filo di verde.
Možeš li slugom učinit' bivola, zadržat' ga noć jednu za jaslama?
Il bufalo vorrà egli servirti o passar la notte presso alla tua mangiatoia?
Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuče po docima tvojim?
Legherai tu il bufalo con una corda perché faccia il solco? erpicherà egli le valli dietro a te?
Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao?
Ti fiderai di lui perché la sua forza è grande? Lascerai a lui il tuo lavoro?
Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito?
Conterai su lui perché ti porti a casa la raccolta e ti ammonti il grano sull’aia?
Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.
Lo struzzo batte allegramente l’ali; ma le penne e le piume di lui son esse pietose?
On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,
No, poich’egli abbandona sulla terra le proprie uova e le lascia scaldar sopra la sabbia.
ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.
Egli dimentica che un piede le potrà schiacciare, e che le bestie dei campi le potran calpestare.
S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.
Tratta duramente i suoi piccini, quasi non fosser suoi; la sua fatica sarà vana, ma ciò non lo turba,
Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.
ché Iddio l’ha privato di sapienza, e non gli ha impartito intelligenza.
Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.
Ma quando si leva e piglia lo slancio, si beffa del cavallo e di chi lo cavalca.
Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
Sei tu che dài al cavallo il coraggio? che gli vesti il collo d’una fremente criniera?
Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?
Sei tu che lo fai saltar come la locusta? Il fiero suo nitrito incute spavento.
Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.
Raspa la terra nella valle ed esulta della sua forza; si slancia incontro alle armi.
Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.
Della paura si ride, non trema, non indietreggia davanti alla spada.
Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.
Gli risuona addosso il turcasso, la folgorante lancia e il dardo.
Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat':
Con fremente furia divora la terra. Non sta più fermo quando suona la tromba.
na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.
Com’ode lo squillo, dice: Aha! e fiuta da lontano la battaglia, la voce tonante dei capi, e il grido di guerra.
Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi?
E’ l’intelligenza tua che allo sparviere fa spiccare il volo e spiegar l’ali verso mezzogiorno?
Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?
E’ forse al tuo comando che l’aquila si leva in alto e fa il suo nido nei luoghi elevati?
Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih.
Abita nelle rocce e vi pernotta; sta sulla punta delle rupi, sulle vette scoscese;
Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko.
di là spia la preda, e i suoi occhi miran lontano.
Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on."
I suoi piccini s’abbeveran di sangue, e dove son de’ corpi morti, ivi ella si trova".