Job 39

Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute?
numquid nosti tempus partus hibicum in petris vel parturientes cervas observasti
Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade?
dinumerasti menses conceptus earum et scisti tempus partus earum
Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,
incurvantur ad fetum et pariunt et rugitus emittunt
a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se.
separantur filii earum pergunt ad pastum egrediuntur et non revertuntur ad eas
Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?
quis dimisit onagrum liberum et vincula eius quis solvit
U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.
cui dedi in solitudine domum et tabernacula eius in terra salsuginis
Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika.
contemnit multitudinem civitatis clamorem exactoris non audit
Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.
circumspicit montes pascuae suae et virentia quaeque perquirit
Možeš li slugom učinit' bivola, zadržat' ga noć jednu za jaslama?
numquid volet rinoceros servire tibi aut morabitur ad praesepe tuum
Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuče po docima tvojim?
numquid alligabis rinocerota ad arandum loro tuo aut confringet glebas vallium post te
Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao?
numquid fiduciam habebis in magna fortitudine eius et derelinques ei labores tuos
Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito?
numquid credes ei quoniam reddat sementem tibi et aream tuam congreget
Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.
pinna strutionum similis est pinnis herodii et accipitris
On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,
quando derelinquit in terra ova sua tu forsitan in pulvere calefacis ea
ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.
obliviscitur quod pes conculcet ea aut bestiae agri conterant
S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.
duratur ad filios suos quasi non sint sui frustra laboravit nullo timore cogente
Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.
privavit enim eam Deus sapientia nec dedit illi intellegentiam
Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.
cum tempus fuerit in altum alas erigit deridet equitem et ascensorem eius
Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
numquid praebebis equo fortitudinem aut circumdabis collo eius hinnitum
Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?
numquid suscitabis eum quasi lucustas gloria narium eius terror
Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.
terram ungula fodit exultat audacter in occursum pergit armatis
Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.
contemnit pavorem nec cedit gladio
Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.
super ipsum sonabit faretra vibrabit hasta et clypeus
Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat':
fervens et fremens sorbet terram nec reputat tubae sonare clangorem
na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.
ubi audierit bucinam dicet va procul odoratur bellum exhortationem ducum et ululatum exercitus
Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi?
numquid per sapientiam tuam plumescit accipiter expandens alas suas ad austrum
Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?
aut ad praeceptum tuum elevabitur aquila et in arduis ponet nidum suum
Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih.
in petris manet et in praeruptis silicibus commoratur atque inaccessis rupibus
Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko.
inde contemplatur escam et de longe oculi eius prospiciunt
Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on."
pulli eius lambent sanguinem et ubicumque cadaver fuerit statim adest