Psalms 109

Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti!
Davidin Psalmi, edelläveisaajalle. Jumala, minun kiitokseni, älä vaikene.
Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim,
Sillä he ovat jumalattoman ja pettäväisen suunsa avanneet minua vastaan: he puhuvat minun kanssani viekkaalla kielellä,
riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.
Ja myrkyllisillä sanoilla ovat he minun piirittäneet, ja sotivat minua vastaan ilman syytä.
Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim.
Että minä heitä rakastan, ovat he minua vastaan; mutta minä rukoilen.
Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.
He osoittavat minulle pahaa hyvän edestä ja vihaa rakkauden edestä.
"Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna!
Aseta jumalattomat hänen päällensä, ja perkele seisokaan hänen oikialla kädellänsä.
Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela!
Koska hän tuomitaan, niin lähtekään siitä ulos jumalattomana, ja hänen rukouksensa olkoon synti.
Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi!
Olkoon hänen päivänsä harvat, ja hänen virkansa ottakoon toinen.
Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica!
Hänen lapsensa olkoon orvot, ja hänen emäntänsä leski.
Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova!
Käykään hänen lapsensa kulkiana, ja kerjätkään, ja etsikään elatuksensa köyhyydessänsä.
Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove!
Kaikki mitä hänellä on, korkorahainen ottakoon, ja muukalaiset repikään hänen hyvyytensä.
Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!
Älköön kenkään hänelle hyvää tehkö, eikä yksikään armahtako hänen orpojansa.
Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!
Hänen sukunsa olkoon hävitetty: heidän nimensä olkoon toisessa polvessa pyyhitty pois.
Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:
Hänen isäinsä pahat teot tulkaan muistoksi Herran edessä, ja hänen äitinsä synti ei pidä pyyhittämän pois.
nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!"
Olkoon ne alati Herran kasvoin edessä, ja hukkukoon heidän muistonsa maan päältä,
Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.
Ettei hänellä ensinkään laupiutta ollut, vaan vainosi raadollista ja köyhää, ja murheellista tappaaksensa.
Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!
Ja hän tahtoi kirousta, sen myös pitää hänelle tuleman: ei hän tahtonut siunausta, sen pitää myös hänestä kauvas erkaneman.
Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.
Ja hän puki kirouksen päällensä niinkuin paitansa ja se meni hänen sisällyksiinsä niinkuin vesi, ja hänen luihinsa niinkuin öljy.
Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!
Se olkoon hänelle niinkuin vaate, jolla hän itsensä verhottaa, ja niinkuin vyö, jolla hän aina itsensä vyöttää.
Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!
Aivan näin tapahtukoon heille Herralta, jotka ovat minua vastaan, ja puhuvat pahoin minun sieluani vastaan.
A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
Mutta sinä, Herra, Herra, tee minun kanssani sinun nimes tähden; sillä sinun armos on hyvä, pelasta minua.
Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.
Sillä minä olen köyhä ja raadollinen: minun sydämeni on särjetty minussa.
K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.
Minä menen pois niinkuin varjo, koska se kulkee pois, ja pudistetaan ulos niinkuin kaskaat.
Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša.
Minun polveni ovat heikoksi tulleet paastosta, ja minun lihani on laihtunut lihavuudesta.
Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.
Ja minun täytyy olla heidän pilkkansa: koska he minun näkevät, niin he päätänsä pudistavat.
Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi!
Auta minua, Herra minun Jumalani: auta minua sinun armos perästä,
Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve!
Että he tuntisivat sen sinun kädekses, ja että sinä Herra sen teet.
Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje!
Koska he sadattavat, niin siunaa sinä: koska he karkaavat minua vastaan, niin tulkoon he häpiään, mutta sinun palvelias iloitkaan.
Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!
Olkoon minun vainolliseni häväistyksellä puetut, ja olkoon häpiällänsä verhotetut niinkuin hameella.
Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu
Minä kiitän suuresti Herraa suullani, ja ylistän häntä monen seassa.
jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.
Sillä hän seisoo köyhän oikialla kädellä, auttamassa häntä niistä, jotka hänen sieluansa tuomitsevat.