Psalms 107

اِحْمَدُوا الرَّبَّ لأَنَّهُ صَالِحٌ، لأَنَّ إِلَى الأَبَدِ رَحْمَتَهُ.
Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!
لِيَقُلْ مَفْدِيُّو الرَّبِّ، الَّذِينَ فَدَاهُمْ مِنْ يَدِ الْعَدُوِّ،
Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
وَمِنَ الْبُلْدَانِ جَمَعَهُمْ، مِنَ الْمَشْرِقِ وَمِنَ الْمَغْرِبِ، مِنَ الشِّمَالِ وَمِنَ الْبَحْرِ.
i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
تَاهُوا فِي الْبَرِّيَّةِ فِي قَفْرٍ بِلاَ طَرِيق. لَمْ يَجِدُوا مَدِينَةَ سَكَنٍ.
Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.
جِيَاعٌ عِطَاشٌ أَيْضًا أَعْيَتْ أَنْفُسُهُمْ فِيهِمْ.
Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima.
فَصَرَخُوا إِلَى الرَّبِّ فِي ضِيقِهِمْ، فَأَنْقَذَهُمْ مِنْ شَدَائِدِهِمْ،
Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.
وَهَدَاهُمْ طَرِيقًا مُسْتَقِيمًا لِيَذْهَبُوا إِلَى مَدِينَةِ سَكَنٍ.
Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.
فَلْيَحْمَدُوا الرَّبَّ عَلَى رَحْمَتِهِ وَعَجَائِبِهِ لِبَنِي آدَمَ.
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
لأَنَّهُ أَشْبَعَ نَفْسًا مُشْتَهِيَةً وَمَلأَ نَفْسًا جَائِعَةً خُبْزًا،
Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
الْجُلُوسَ فِي الظُّلْمَةِ وَظِلاَلِ الْمَوْتِ، مُوثَقِينَ بِالذُّلِّ وَالْحَدِيدِ.
U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,
لأَنَّهُمْ عَصَوْا كَلاَمَ اللهِ، وَأَهَانُوا مَشُورَةَ الْعَلِيِّ.
jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.
فَأَذَلَّ قُلُوبَهُمْ بِتَعَبٍ. عَثَرُوا وَلاَ مَعِينَ.
Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
ثُمَّ صَرَخُوا إِلَى الرَّبِّ فِي ضِيقِهِمْ، فَخَلَّصَهُمْ مِنْ شَدَائِدِهِمْ.
Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
أَخْرَجَهُمْ مِنَ الظُّلْمَةِ وَظِلاَلِ الْمَوْتِ، وَقَطَّعَ قُيُودَهُمْ.
Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
فَلْيَحْمَدُوا الرَّبَّ عَلَى رَحْمَتِهِ وَعَجَائِبِهِ لِبَنِي آدَمَ.
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
لأَنَّهُ كَسَّرَ مَصَارِيعَ نُحَاسٍ، وَقَطَّعَ عَوَارِضَ حَدِيدٍ.
Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
وَالْجُهَّالُ مِنْ طَرِيقِ مَعْصِيَتِهِمْ، وَمِنْ آثامِهِمْ يُذَلُّونَ.
Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine:
كَرِهَتْ أَنْفُسُهُمْ كُلَّ طَعَامٍ، وَاقْتَرَبُوا إِلَى أَبْوَابِ الْمَوْتِ.
svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.
فَصَرَخُوا إِلَى الرَّبِّ فِي ضِيقِهِمْ، فَخَلَّصَهُمْ مِنْ شَدَائِدِهِمْ.
Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
أَرْسَلَ كَلِمَتَهُ فَشَفَاهُمْ، وَنَجَّاهُمْ مِنْ تَهْلُكَاتِهِمْ.
Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.
فَلْيَحْمَدُوا الرَّبَّ عَلَى رَحْمَتِهِ وَعَجَائِبِهِ لِبَنِي آدَمَ.
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
وَلْيَذْبَحُوا لَهُ ذَبَائِحَ الْحَمْدِ، وَلْيَعُدُّوا أَعْمَالَهُ بِتَرَنُّمٍ.
Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!
اَلنَّازِلُونَ إِلَى الْبَحْرِ فِي السُّفُنِ، الْعَامِلُونَ عَمَلاً فِي الْمِيَاهِ الْكَثِيرَةِ،
Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:
هُمْ رَأَوْا أَعْمَالَ الرَّبِّ وَعَجَائِبَهُ فِي الْعُمْقِ.
oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.
أَمَرَ فَأَهَاجَ رِيحًا عَاصِفَةً فَرَفَعَتْ أَمْوَاجَهُ.
On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.
يَصْعَدُونَ إِلَى السَّمَاوَاتِ، يَهْبِطُونَ إِلَى الأَعْمَاقِ. ذَابَتْ أَنْفُسُهُمْ بِالشَّقَاءِ.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.
يَتَمَايَلُونَ وَيَتَرَنَّحُونَ مِثْلَ السَّكْرَانِ، وَكُلُّ حِكْمَتِهِمِ ابْتُلِعَتْ.
Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
فَيَصْرُخُونَ إِلَى الرَّبِّ فِي ضِيقِهِمْ، وَمِنْ شَدَائِدِهِمْ يُخَلِّصُهُمْ.
Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
يُهْدِئُ الْعَاصِفَةَ فَتَسْكُنُ، وَتَسْكُتُ أَمْوَاجُهَا.
Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.
فَيَفْرَحُونَ لأَنَّهُمْ هَدَأُوا، فَيَهْدِيهِمْ إِلَى الْمَرْفَإِ الَّذِي يُرِيدُونَهُ.
Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede.
فَلْيَحْمَدُوا الرَّبَّ عَلَى رَحْمَتِهِ وَعَجَائِبِهِ لِبَنِي آدَمَ.
Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
وَلْيَرْفَعُوهُ فِي مَجْمَعِ الشَّعْبِ، وَلْيُسَبِّحُوهُ فِي مَجْلِسِ الْمَشَايِخِ.
Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca!
يَجْعَلُ الأَنْهَارَ قِفَارًا، وَمَجَارِيَ الْمِيَاهِ مَعْطَشَةً،
On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;
وَالأَرْضَ الْمُثْمِرَةَ سَبِخَةً مِنْ شَرِّ السَّاكِنِينَ فِيهَا.
plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih.
يَجْعَلُ الْقَفْرَ غَدِيرَ مِيَاهٍ، وَأَرْضًا يَبَسًا يَنَابِيعَ مِيَاهٍ.
On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
وَيُسْكِنُ هُنَاكَ الْجِيَاعَ فَيُهَيِّئُونَ مَدِينَةَ سَكَنٍ.
i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti.
وَيَزْرَعُونَ حُقُولاً وَيَغْرِسُونَ كُرُومًا، فَتَصْنَعُ ثَمَرَ غَلَّةٍ.
Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu.
وَيُبَارِكُهُمْ فَيَكْثُرُونَ جِدًّا، وَلاَ يُقَلِّلُ بَهَائِمَهُمْ.
I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.
ثُمَّ يَقِلُّونَ وَيَنْحَنُونَ مِنْ ضَغْطِ الشَّرِّ وَالْحُزْنِ.
Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.
يَسْكُبُ هَوَانًا عَلَى رُؤَسَاءَ، وَيُضِلُّهُمْ فِي تِيهٍ بِلاَ طَرِيق،
Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
وَيُعَلِّي الْمِسْكِينَ مِنَ الذُّلِّ، وَيَجْعَلُ الْقَبَائِلَ مِثْلَ قُطْعَانِ الْغَنَمِ.
Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi.
يَرَى ذلِكَ الْمُسْتَقِيمُونَ فَيَفْرَحُونَ، وَكُلُّ إِثْمٍ يَسُدُّ فَاهُ.
Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi!
مَنْ كَانَ حَكِيمًا يَحْفَظُ هذَا، وَيَتَعَقَّلُ مَرَاحِمَ الرَّبِّ.
Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!