Job 27

Job nastavi svoju besjedu i reče:

addidit quoque Iob adsumens parabolam suam et dixit

"Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:

vivit Deus qui abstulit iudicium meum et Omnipotens qui ad amaritudinem adduxit animam meam

sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,

quia donec superest halitus in me et spiritus Dei in naribus meis

usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik.

non loquentur labia mea iniquitatem nec lingua mea meditabitur mendacium

Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.

absit a me ut iustos vos esse iudicem donec deficiam non recedam ab innocentia mea

Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.

iustificationem meam quam coepi tenere non deseram nec enim reprehendit me cor meum in omni vita mea

Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov!

sit ut impius inimicus meus et adversarius meus quasi iniquus

Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?

quae enim spes est hypocritae si avare rapiat et non liberet Deus animam eius

Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?

numquid clamorem eius Deus audiet cum venerit super illum angustia

Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?

aut poterit in Omnipotente delectari et invocare Deum in omni tempore

Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog.

docebo vos per manum Dei quae Omnipotens habeat nec abscondam

Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?"

ecce vos omnes nostis et quid sine causa vana loquimini

"Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg.

haec est pars hominis impii apud Deum et hereditas violentorum quam ab Omnipotente suscipient

Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha.

si multiplicati fuerint filii eius in gladio erunt et nepotes eius non saturabuntur pane

Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće.

qui reliqui fuerint ex eo sepelientur in interitu et viduae illius non plorabunt

Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,

si conportaverit quasi terram argentum et sicut lutum praeparaverit vestimenta

nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro.

praeparabit quidem sed iustus vestietur illis et argentum innocens dividet

Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar:

aedificavit sicut tinea domum suam et sicut custos fecit umbraculum

bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema.

dives cum dormierit nihil secum auferet aperit oculos suos et nihil inveniet

Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese.

adprehendit eum quasi aqua inopia nocte opprimet eum tempestas

Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta.

tollet eum ventus urens et auferet et velut turbo rapiet eum de loco suo

Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.

et mittet super eum et non parcet de manu eius fugiens fugiet

Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao.

stringet super eum manus suas et sibilabit super illum intuens locum eius