Job 29

addidit quoque Iob adsumens parabolam suam et dixit

Job nastavi svoju besjedu i reče:

quis mihi tribuat ut sim iuxta menses pristinos secundum dies quibus Deus custodiebat me

"O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,

quando splendebat lucerna eius super caput meum et ad lumen eius ambulabam in tenebris

kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,

sicut fui in diebus adulescentiae meae quando secreto Deus erat in tabernaculo meo

kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,

quando erat Omnipotens mecum et in circuitu meo pueri mei

kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,

quando lavabam pedes meos butyro et petra fundebat mihi rivos olei

kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!

quando procedebam ad portam civitatis et in platea parabant cathedram mihi

Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,

videbant me iuvenes et abscondebantur et senes adsurgentes stabant

vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.

principes cessabant loqui et digitum superponebant ori suo

Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.

vocem suam cohibebant duces et lingua eorum gutturi suo adherebat

Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.

auris audiens beatificabat me et oculus videns testimonium reddebat mihi

Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.

quod liberassem pauperem vociferantem et pupillum cui non esset adiutor

Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.

benedictio perituri super me veniebat et cor viduae consolatus sum

Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.

iustitia indutus sum et vestivit me sicut vestimento et diademate iudicio meo

Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.

oculus fui caeco et pes claudo

Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,

pater eram pauperum et causam quam nesciebam diligentissime investigabam

otac ubogima, zastupnik strancima.

conterebam molas iniqui et de dentibus illius auferebam praedam

Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.

dicebamque in nidulo meo moriar et sicut palma multiplicabo dies

Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'

radix mea aperta est secus aquas et ros morabitur in messione mea

Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.

gloria mea semper innovabitur et arcus meus in manu mea instaurabitur

Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'

qui me audiebant expectabant sententiam et intenti tacebant ad consilium meum

Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.

verbis meis addere nihil audebant et super illos stillabat eloquium meum

Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.

expectabant me sicut pluviam et os suum aperiebant quasi ad imbrem serotinum

Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.

si quando ridebam ad eos non credebant et lux vultus mei non cadebat in terram

Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.

si voluissem ire ad eos sedebam primus cumque sederem quasi rex circumstante exercitu eram tamen maerentium consolator

Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.