1. Home
  2. Pair
  3. Vulgate
  4. Cro
  5. Job.30

Job 30

30:1
nunc autem derident me iuniores tempore quorum non dignabar patres ponere cum canibus gregis mei
"A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.
30:2
quorum virtus manuum erat mihi pro nihilo et vita ipsa putabantur indigni
Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom.
30:3
egestate et fame steriles qui rodebant in solitudine squalentes calamitate et miseria
Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina.
30:4
et mandebant herbas et arborum cortices et radix iuniperorum erat cibus eorum
Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino.
30:5
qui de convallibus ista rapientes cum singula repperissent ad ea cum clamore currebant
Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima.
30:6
in desertis habitabant torrentium et in cavernis terrae vel super glaream
Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
30:7
qui inter huiuscemodi laetabantur et esse sub sentibus delicias conputabant
Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.
30:8
filii stultorum et ignobilium et in terra penitus non parentes
Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.
30:9
nunc in eorum canticum versus sum et factus sum eis proverbium
Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča!
30:10
abominantur me et longe fugiunt a me et faciem meam conspuere non verentur
Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice.
30:11
faretram enim suam aperuit et adflixit me et frenum posuit in os meum
I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.
30:12
ad dexteram orientis calamitatis meae ilico surrexerunt pedes meos subverterunt et oppresserunt quasi fluctibus semitis suis
S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
30:13
dissipaverunt itinera mea insidiati sunt mihi et praevaluerunt et non fuit qui ferret auxilium
Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
30:14
quasi rupto muro et aperta ianua inruerunt super me et ad meas miserias devoluti sunt
prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
30:15
redactus sum in nihili abstulisti quasi ventus desiderium meum et velut nubes pertransiit salus mea
Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.
30:16
nunc autem in memet ipso marcescit anima mea et possident me dies adflictionis
Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.
30:17
nocte os meum perforatur doloribus et qui me comedunt non dormiunt
Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.
30:18
in multitudine eorum consumitur vestimentum meum et quasi capitio tunicae sic cinxerunt me
Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.
30:19
conparatus sum luto et adsimilatus favillae et cineri
U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.
30:20
clamo ad te et non exaudis me sto et non respicis me
K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.
30:21
mutatus es mihi in crudelem et in duritia manus tuae adversaris mihi
Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.
30:22
elevasti me et quasi super ventum ponens elisisti me valide
U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
30:23
scio quia morti tradas me ubi constituta domus est omni viventi
Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.
30:24
verumtamen non ad consumptionem eorum emittis manum tuam et si corruerint ipse salvabis
Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?
30:25
flebam quondam super eum qui adflictus erat et conpatiebatur anima mea pauperi
Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?
30:26
expectabam bona et venerunt mihi mala praestolabar lucem et eruperunt tenebrae
Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
30:27
interiora mea efferbuerunt absque ulla requie praevenerunt me dies adflictionis
Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
30:28
maerens incedebam sine furore consurgens in turba clamavi
Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.
30:29
frater fui draconum et socius strutionum
Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
30:30
cutis mea denigrata est super me et ossa mea aruerunt prae caumate
Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.
30:31
versa est in luctum cithara mea et organum meum in vocem flentium
Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima.

© bibleglot.com