Proverbs 8

Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas?
Eikö viisaus huuda, ja toimi julista ääntänsä?
Navrh brda, uza cestu, na raskršćima stoji,
Korkialla paikalla seisoo hän, teiden ja kujain vieressä.
kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče:
Porteilla, kaupungin ovilla, joista sisälle käydään, hän huutaa:
"Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.
Te miehet! minä huudan teitä, ja minun ääneni on teidän tykönne, te ihmisten lapset;
Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.
Ymmärtäkäät te tyhmät viisautta, ja te houkkiot pankaat sydämiinne.
Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo.
Kuulkaat, sillä minä puhun sitä, mikä korkia on, opetan sitä, mikä oikia on.
Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska.
Sillä minun suuni puhuu totuutta, ja minun huuleni vihaa jamalatointa.
Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno.
Kaikki minun puheeni ovat oikiat: ei ole siinä mitään petosta eli vääryyttä.
Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.
Ne kaikki ovat selkiät niille, jotka niitä ymmärtävät, ja oikiat niille, jotka taidon löytävät.
Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata.
Ottakaat minun kuritukseni ennenkuin hopia, ja pitäkäät korkiampana minun oppini kuin kallein kulta.
Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.
Sillä viisaus on parempi kuin päärlyt, ja kaikki, mitä ihminen itsellensä toivottaa, ei ole hänen vertaisensa.
Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja.
Minä viisaus asun toimen tykönä, ja minä taidan antaa hyvän neuvon.
Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži - to ja mrzim.
Se on Herran pelko: vihata pahaa, ylpeyttä, tuimuutta ja pahoja teitä; sentähden vihaan minä petollista suuta.
Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.
Minun on neuvo ja voima, minun on toimi ja väkevyys.
Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu.
Minun kauttani kuninkaat hallitsevat, ja neuvonantajat oikeutta saattavat;
Po meni knezuju knezovi i odličnici i svi suci zemaljski.
Minun kauttani päämiehet vallitsevat, valtamiehet ja kaikki maan tuomarit.
Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže.
Minä rakastan niitä, jotka minua rakastavat, jotka varhain minua etsivät, ne löytävät minun.
U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost.
Rikkaus ja kunnia on minun tykönäni, pysyväinen tavara ja vanhurskaus.
Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra.
Minun hedelmäni on parempi kuin kulta ja rikkain kulta, ja minun tuloni parempi kuin valittu hopia.
Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza,
Minä vaellan vanhurskaudentietä ja oikeuden askeleilla,
da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.
Että minä pysyväisen perinnön saattaisin niille, jotka minua rakastavat, ja täyttäisin heidän tavaransa.
Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba;
Minä olen ollut Herran oma hänen teidensä alussa: ennenkuin mitään tehty oli, olin minä.
oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje.
Jo ijankaikkisuudesta olen minä asetettu, alussa, ennenkuin maa oli.
Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda.
Kuin ei syvyys vielä ollut, silloin minä olin jo syntynyt, kuin ei lähteet vielä vettä kuohuneet.
Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka.
Ennen kuin vuoret olivat perustetut, ja kukkulat valmistetut, olen minä syntynyt;
Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu;
Ei hän ollut vielä maata luonut, ja mitä sen päällä on, eikä maan piirin vuoria.
kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana.
Kuin hän valmisti taivaan, olin minä siellä, kuin hän syvyyden visusti mittasi.
Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina;
Kuin hän pilvet rakensi ylhäällä, ja sääsi syvyyden lähteet;
kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji,
Kuin hän meren ääret määräsi, ja vetten eteen asetti määrän, ettei he astuisi rantansa ylitse; kuin hän maan perustukset laski,
bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme:
Silloin minä hänen kanssansa vaikutin, ja iloitsin joka päivä, ja leikitsin hänen hänen edessänsä joka aika;
igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.
Ja leikitsin maan piirin päällä; ja minun iloni on olla ihmisten lasten kanssa.
Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove.
Niin kuulkaat siis minua, te lapset: autuaat ovat ne , jotka minun tieni pitävät.
Poslušajte pouku - da stečete mudrost i nemojte je odbaciti.
Kuulkaat kuritusta, olkaat viisaat, ja älkäät hyljätkö sitä.
Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje.
Autuas on se ihminen, joka minua kuulee, joka minun ovellani valvoo joka päivä, ja vartioitsee minun pihtipielissäni.
Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve.
Sillä joka minun löytää, hän elämän löytää, ja on Herralle otollinen;
A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."
Mutta, joka minua vastaan syntiä tekee, hän vahingoitsee sielunsa: jokainen joka minua vihaa, hän rakastaa kuolemaa.