Proverbs 5

fili mi adtende sapientiam meam et prudentiae meae inclina aurem tuam

Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti

ut custodias cogitationes et disciplinam labia tua conservent

da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.

favus enim stillans labia meretricis et nitidius oleo guttur eius

Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja,

novissima autem illius amara quasi absinthium et acuta quasi gladius biceps

ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač.

pedes eius descendunt in mortem et ad inferos gressus illius penetrant

Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.

per semitam vitae non ambulat vagi sunt gressus eius et investigabiles

Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive.

nunc ergo fili audi me et ne recedas a verbis oris mei

Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta.

longe fac ab ea viam tuam et ne adpropinques foribus domus eius

Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće,

ne des alienis honorem tuum et annos tuos crudeli

da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;

ne forte impleantur extranei viribus tuis et labores tui sint in domo aliena

da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću;

et gemas in novissimis quando consumpseris carnes et corpus tuum et dicas

da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti

cur detestatus sum disciplinam et increpationibus non adquievit cor meum

i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor!

nec audivi vocem docentium me et magistris non inclinavi aurem meam

I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu.

paene fui in omni malo in medio ecclesiae et synagogae

I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!"

bibe aquam de cisterna tua et fluenta putei tui

Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca.

deriventur fontes tui foras et in plateis aquas tuas divide

Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama?

habeto eas solus nec sint alieni participes tui

Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te.

sit vena tua benedicta et laetare cum muliere adulescentiae tuae

Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti:

cerva carissima et gratissimus hinulus ubera eius inebrient te omni tempore in amore illius delectare iugiter

neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!

quare seduceris fili mi ab aliena et foveris sinu alterius

TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra?

respicit Dominus vias hominis et omnes gressus illius considerat

Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze.

iniquitates suae capiunt impium et funibus peccatorum suorum constringitur

Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha.

ipse morietur quia non habuit disciplinam et multitudine stultitiae suae decipietur

Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.