Proverbs 5

Sine moj, čuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti

fili mi adtende sapientiam meam et prudentiae meae inclina aurem tuam

da sačuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.

ut custodias cogitationes et disciplinam labia tua conservent

Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja,

favus enim stillans labia meretricis et nitidius oleo guttur eius

ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač.

novissima autem illius amara quasi absinthium et acuta quasi gladius biceps

Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.

pedes eius descendunt in mortem et ad inferos gressus illius penetrant

Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive.

per semitam vitae non ambulat vagi sunt gressus eius et investigabiles

Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od riječi mojih usta.

nunc ergo fili audi me et ne recedas a verbis oris mei

Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće,

longe fac ab ea viam tuam et ne adpropinques foribus domus eius

da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;

ne des alienis honorem tuum et annos tuos crudeli

da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću;

ne forte impleantur extranei viribus tuis et labores tui sint in domo aliena

da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti

et gemas in novissimis quando consumpseris carnes et corpus tuum et dicas

i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor!

cur detestatus sum disciplinam et increpationibus non adquievit cor meum

I ne slušah glasa svojih učitelja, niti priklonih uho onima što me poučavahu.

nec audivi vocem docentium me et magistris non inclinavi aurem meam

I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!"

paene fui in omni malo in medio ecclesiae et synagogae

Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teče iz tvoga studenca.

bibe aquam de cisterna tua et fluenta putei tui

Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teći ulicama?

deriventur fontes tui foras et in plateis aquas tuas divide

Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuđinaca koji su uza te.

habeto eas solus nec sint alieni participes tui

Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti:

sit vena tua benedicta et laetare cum muliere adulescentiae tuae

neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!

cerva carissima et gratissimus hinulus ubera eius inebrient te omni tempore in amore illius delectare iugiter

TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuđinki njedra?

quare seduceris fili mi ab aliena et foveris sinu alterius

Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi i on motri sve njegove staze.

respicit Dominus vias hominis et omnes gressus illius considerat

Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad njegovih grijeha.

iniquitates suae capiunt impium et funibus peccatorum suorum constringitur

Umrijet će jer nema pouke, propast će zbog svoje goleme gluposti.

ipse morietur quia non habuit disciplinam et multitudine stultitiae suae decipietur