Psalms 104

Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
Bendize, ó minha alma, ao Senhor! Senhor, Deus meu, tu és magnificentíssimo! Estás vestido de honra e de majestade,
svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
tu que te cobres de luz como de um manto, que estendes os céus como uma cortina.
na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
És tu que pões nas águas os vigamentos da tua morada, que fazes das nuvens o teu carro, que andas sobre as asas do vento;
Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
que fazes dos ventos teus mensageiros, dum fogo abrasador os teus ministros.
Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
Lançaste os fundamentos da terra, para que ela não fosse abalada em tempo algum.
pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
Tu a cobriste do abismo, como dum vestido; as águas estavam sobre as montanhas.
na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
À tua repreensão fugiram; à voz do teu trovão puseram-se em fuga.
Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
Elevaram-se as montanhas, desceram os vales, até o lugar que lhes determinaste.
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
Limite lhes traçaste, que não haviam de ultrapassar, para que não tornassem a cobrir a terra.
Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
És tu que nos vales fazes rebentar nascentes, que correm entre as colinas.
Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
Dão de beber a todos os animais do campo; ali os asnos monteses matam a sua sede.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
Junto delas habitam as aves dos céus; dentre a ramagem fazem ouvir o seu canto.
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Da tua alta morada regas os montes; a terra se farta do fruto das tuas obras.
Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
Fazes crescer erva para os animais, e a verdura para uso do homem, de sorte que da terra tire o alimento,
i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.
o vinho que alegra o seu coração, o azeite que faz reluzir o seu rosto, e o pão que lhe fortalece o coração.
Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
Saciam-se as árvores do Senhor, os cedros do Líbano que ele plantou,
Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
nos quais as aves se aninham, e a cegonha, cuja casa está nos ciprestes.
Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
Os altos montes são um refúgio para as cabras montesas, e as rochas para os querogrilos.
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
Designou a lua para marcar as estações; o sol sabe a hora do seu ocaso.
Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Fazes as trevas, e vem a noite, na qual saem todos os animais da selva.
Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
Os leões novos os animais bramam pela presa, e de Deus buscam o seu sustento.
Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
Quando nasce o sol, logo se recolhem e se deitam nos seus covis.
Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
Então sai o homem para a sua lida e para o seu trabalho, até a tarde.
Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
Ó Senhor, quão multiformes são as tuas obras! Todas elas as fizeste com sabedoria; a terra está cheia das tuas riquezas.
Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
Eis também o vasto e espaçoso mar, no qual se movem seres inumeráveis, animais pequenos e grandes.
Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
Ali andam os navios, e o leviatã que formaste para nele folgar.
I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.
Todos esperam de ti que lhes dês o sustento a seu tempo.
Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Tu lho dás, e eles o recolhem; abres a tua mão, e eles se fartam de bens.
Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
Escondes o teu rosto, e ficam perturbados; se lhes tiras a respiração, morrem, e voltam para o seu pó.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
Envias o teu fôlego, e são criados; e assim renovas a face da terra.
Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
Permaneça para sempre a glória do Senhor; regozije-se o Senhor nas suas obras;
On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
ele olha para a terra, e ela treme; ele toca nas montanhas, e elas fumegam.
Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Cantarei ao Senhor enquanto eu viver; cantarei louvores ao meu Deus enquanto eu existir.
Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
Seja-lhe agradável a minha meditação; eu me regozijarei no Senhor.
Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
Sejam extirpados da terra os pecadores, e não subsistam mais os ímpios. Bendize, ó minha alma, ao Senhor. Louvai ao Senhor.