Psalms 104

Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,
Anima mia, benedici l’Eterno! O Eterno, mio Dio, tu sei sommamente grande; sei vestito di splendore e di maestà.
svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,
Egli s’ammanta di luce come d’una veste; distende i cieli come un padiglione;
na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.
egli costruisce le sue alte stanze nelle acque; fa delle nuvole il suo carro, s’avanza sulle ali del vento;
Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.
fa dei venti i suoi messaggeri, delle fiamme di fuoco i suoi ministri.
Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,
Egli ha fondato la terra sulle sue basi; non sarà smossa mai in perpetuo.
pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;
Tu l’avevi coperta dell’abisso come d’una veste, le acque s’erano fermate sui monti.
na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.
Alla tua minaccia esse si ritirarono, alla voce del tuo tuono fuggirono spaventate.
Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.
Le montagne sorsero, le valli s’abbassarono nel luogo che tu avevi stabilito per loro.
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.
Tu hai posto alle acque un limite che non trapasseranno; esse non torneranno a coprire la terra.
Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.
Egli manda fonti nelle valli, ed esse scorrono fra le montagne;
Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.
abbeverano tutte le bestie della campagna, gli asini selvatici vi si dissetano.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.
Presso a quelle si riparano gli uccelli del cielo; di mezzo alle fronde fanno udir la loro voce.
Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Egli adacqua i monti dall’alto delle sue stanze, la terra è saziata col frutto delle tue opere.
Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje
Egli fa germogliar l’erba per il bestiame e le piante per il servizio dell’uomo, facendo uscir dalla terra il nutrimento,
i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.
e il vino che rallegra il cuor dell’uomo, e l’olio che gli fa risplender la faccia, e il pane che sostenta il cuore dei mortali.
Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.
Gli alberi dell’Eterno sono saziati, i cedri del Libano, ch’egli ha piantati.
Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.
Gli uccelli vi fanno i loro nidi; la cicogna fa dei cipressi la sua dimora;
Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.
le alte montagne son per i camosci, le rocce sono il rifugio de’ conigli.
Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.
Egli ha fatto la luna per le stagioni; il sole conosce il suo tramonto.
Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Tu mandi le tenebre e vien la notte, nella quale tutte le bestie delle foreste si mettono in moto.
Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.
I leoncelli ruggono dietro la preda e chiedono il loro pasto a Dio.
Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.
Si leva il sole, esse si ritirano e vanno a giacere nei loro covi.
Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.
L’uomo esce all’opera sua e al suo lavoro fino alla sera.
Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.
Quanto son numerose le tue opere, o Eterno! Tu le hai fatte tutte con sapienza; la terra è piena delle tue ricchezze.
Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.
Ecco il mare, grande ed ampio, dove si muovon creature senza numero, animali piccoli e grandi.
Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
Là vogano le navi e quel leviatan che hai creato per scherzare in esso.
I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.
Tutti quanti sperano in te che tu dia loro il lor cibo a suo tempo.
Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Tu lo dài loro ed essi lo raccolgono; tu apri la mano ed essi son saziati di beni.
Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.
Tu nascondi la tua faccia, essi sono smarriti; tu ritiri il loro fiato, ed essi muoiono e tornano nella loro polvere.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.
Tu mandi il tuo spirito, essi sono creati, e tu rinnovi la faccia della terra.
Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
Duri in perpetuo la gloria dell’Eterno, si rallegri l’Eterno nelle opere sue!
On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.
Egli riguarda la terra, ed essa trema; egli tocca i monti, ed essi fumano.
Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Io canterò all’Eterno finché io viva; salmeggerò al mio Dio finché io esista.
Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.
Possa la mia meditazione essergli gradita! Io mi rallegrerò nell’Eterno.
Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!
Spariscano i peccatori dalla terra, e gli empi non siano più! Anima mia, benedici l’Eterno. Alleluia.