Psalms 104

benedicite Domino universa opera eius in omnibus locis potestatis eius benedic anima mea Domino

Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,

benedic anima mea Domino Domine Deus meus magnificatus es nimis gloria et decore indutus es

svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,

amictus luce quasi vestimento extendens caelos ut pellem

na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.

qui tegis aquis cenacula eius qui ponis nubes currum tuum qui ambulas super pinnas venti

Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.

qui facis angelos tuos spiritus ministros tuos ignem urentem

Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,

qui fundasti terram super basem suam non commovebitur in saeculum et in saeculum

pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;

abysso quasi vestimento operuisti eam super montes stabunt aquae

na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.

ab increpatione tua fugient a voce tonitrui tui formidabunt

Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.

ascendent montes et descendent campi ad locum quem fundasti eis

Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.

terminum posuisti quem non pertransibunt nec revertentur ut operiant terram

Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.

qui emittis fontes in convallibus ut inter medios montes fluant

Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.

ut bibant omnia animalia regionum et reficiat onager sitim suam

Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.

super ea volucres caeli morabuntur de medio nemorum dabunt vocem

Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.

qui inrigas montes de cenaculis tuis de fructu operum tuorum implebitur terra

Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje

germinans herbam iumentis et faenum servituti hominum ut educat panem de terra

i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.

et vinum laetificat cor hominis ad exhilarandam faciem oleo panis autem cor hominis roborat

Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.

saturabuntur ligna Domini cedri Libani quas plantasti

Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.

ibi aves nidificabunt milvo abies domus eius

Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.

montes excelsi cervis petra refugium ericiis

Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.

fecit lunam per tempora sol cognovit occubitum suum

Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.

posuisti tenebras et facta est nox in ipsa moventur omnes bestiae silvae

Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.

leones rugientes ad praedam et quaerentes a Deo escam sibi

Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.

oriente sole recedent et in speluncis suis cubabunt

Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.

egreditur homo ad opus suum et ad servitutem suam usque ad vesperam

Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.

quam multa sunt opera tua Domine omnia in sapientia fecisti impleta est terra possessione tua

Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.

hoc mare magnum et latum manibus ibi reptilia innumerabilia animalia parva cum grandibus

Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

ibi naves pertranseunt Leviathan istum plasmasti ut inluderet ei

I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.

omnia in te sperant ut des cibum eis in tempore suo

Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

dante te illis colligent aperiente manum tuam replebuntur bono

Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.

abscondes vultum tuum et turbabuntur auferes spiritum eorum et deficient et in pulverem suum revertentur

Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.

emittes spiritum tuum et creabuntur et instaurabis faciem terrae

Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!

sit gloria Domini in sempiternum laetabitur Dominus in operibus suis

On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.

qui respicit terram et tremet tangit montes et fumabunt

Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.

cantabo Domino in vita mea psallam Deo quamdiu sum

Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.

placeat ei eloquium meum ego autem laetabor in Domino

Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!