Job 9

9:1

et respondens Iob ait

Job progovori i reče:

9:2

vere scio quod ita sit et quod non iustificetur homo conpositus Deo

"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?

9:3

si voluerit contendere cum eo non poterit ei respondere unum pro mille

Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.

9:4

sapiens corde est et fortis robore quis restitit ei et pacem habuit

Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?

9:5

qui transtulit montes et nescierunt hii quos subvertit in furore suo

On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.

9:6

qui commovet terram de loco suo et columnae eius concutiuntur

Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.

9:7

qui praecipit soli et non oritur et stellas claudit quasi sub signaculo

Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.

9:8

qui extendit caelos solus et graditur super fluctus maris

Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.

9:9

qui facit Arcturum et Oriona et Hyadas et interiora austri

Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.

9:10

qui facit magna et inconprehensibilia et mirabilia quorum non est numerus

Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.

9:11

si venerit ad me non videbo si abierit non intellegam eum

Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.

9:12

si repente interroget quis respondebit ei vel quis dicere potest cur facis

Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'

9:13

Deus cuius resistere irae nemo potest et sub quo curvantur qui portant orbem

Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.

9:14

quantus ergo sum ego qui respondeam ei et loquar verbis meis cum eo

Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?

9:15

qui etiam si habuero quippiam iustum non respondebo sed meum iudicem deprecabor

I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.

9:16

et cum invocantem exaudierit me non credo quod audierit vocem meam

A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.

9:17

in turbine enim conteret me et multiplicabit vulnera mea etiam sine causa

Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.

9:18

non concedit requiescere spiritum meum et implet me amaritudinibus

Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!

9:19

si fortitudo quaeritur robustissimus est si aequitas iudicii nemo pro me audet testimonium dicere

Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?

9:20

si iustificare me voluero os meum condemnabit me si innocentem ostendere pravum me conprobabit

Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.

9:21

etiam si simplex fuero hoc ipsum ignorabit anima mea et taedebit me vitae meae

A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!

9:22

unum est quod locutus sum et innocentem et impium ipse consumit

Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.

9:23

si flagellat occidat semel et non de poenis innocentum rideat

I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.

9:24

terra data est in manu impii vultum iudicum eius operit quod si non ille est quis ergo est

U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?

9:25

dies mei velociores fuerunt cursore fugerunt et non viderunt bonum

Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'

9:26

pertransierunt quasi naves poma portantes sicut aquila volans ad escam

K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.

9:27

cum dixero nequaquam ita loquar commuto faciem meam et dolore torqueor

Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,

9:28

verebar omnia opera mea sciens quod non parceres delinquenti

od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.

9:29

si autem et sic impius sum quare frustra laboravi

Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.

9:30

si lotus fuero quasi aquis nivis et fulserint velut mundissimae manus meae

Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,

9:31

tamen sordibus intingues me et abominabuntur me vestimenta mea

u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!

9:32

neque enim viro qui similis mei est respondebo nec qui mecum in iudicio ex aequo possit audiri

Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.

9:33

non est qui utrumque valeat arguere et ponere manum suam in ambobus

Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,

9:34

auferat a me virgam suam et pavor eius non me terreat

da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!

9:35

loquar et non timebo eum neque enim possum metuens respondere

Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!