Job 8

respondens autem Baldad Suites dixit

Bildan iz Šuaha progovori tad i reče:

usquequo loqueris talia et spiritus multiplex sermones oris tui

"Dokad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti?

numquid Deus subplantat iudicium et Omnipotens subvertit quod iustum est

TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni?

etiam si filii tui peccaverunt ei et dimisit eos in manu iniquitatis suae

Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu.

tu tamen si diluculo consurrexeris ad Deum et Omnipotentem fueris deprecatus

Al' ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš;

si mundus et rectus incesseris statim evigilabit ad te et pacatum reddet habitaculum iustitiae tuae

ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku.

in tantum ut priora tua fuerint parva et novissima tua multiplicentur nimis

Bit će malena tvoja sreća prošla prema budućoj što te očekuje.

interroga enim generationem pristinam et diligenter investiga patrum memoriam

No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi.

hesterni quippe sumus et ignoramus quoniam sicut umbra dies nostri sunt super terram

Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani.

et ipsi docebunt te loquentur tibi et de corde suo proferent eloquia

Oni će te poučit' i reći ti, iz srca će svog izvući besjede:

numquid vivere potest scirpus absque humore aut crescet carectum sine aqua

'Izvan močvare zar će rogoz nići? Zar će bez vode trstika narasti?

cum adhuc sit in flore nec carpatur manu ante omnes herbas arescit

Zeleni se sva, al' i nekošena usahne prije svake druge trave.

sic viae omnium qui obliviscuntur Deum et spes hypocritae peribit

To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika:

non ei placebit vecordia sua et sicut tela aranearum fiducia eius

Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova.

innitetur super domum suam et non stabit fulciet eam et non consurget

Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruši.

humectus videtur antequam veniat sol et in horto suo germen eius egreditur

Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle.

super acervum petrarum radices eius densabuntur et inter lapides commorabitur

Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena.

si absorbuerit eum de loco suo negabit eum et dicet non novi te

A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga niječe: 'Nikada te ne vidjeh!'

haec est enim laetitia viae eius ut rursum de terra alii germinentur

I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje već niče iz zemlje.

Deus non proiciet simplicem nec porriget manum malignis

Ne, Bog neće odbacit' neporočne, niti će rukom poduprijet' opake.

donec impleatur risu os tuum et labia tua iubilo

Smijeh će ti opet ispuniti usta, s usana će odjeknuti klicanje.

qui oderunt te induentur confusione et tabernaculum impiorum non subsistet

Dušmane će ti odjenut' sramota i šatora će nestat' zlikovačkog.'"