Proverbs 17

E’ meglio un tozzo di pan secco con la pace, che una casa piena di carni con la discordia.
Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke.
Il servo sagace dominerà sul figlio che fa onta, e avrà parte all’eredità insieme coi fratelli.
Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu.
La coppella è per l’argento e il fornello per l’oro, ma chi prova i cuori è l’Eterno.
Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam.
Il malvagio dà ascolto alle labbra inique, e il bugiardo dà retta alla cattiva lingua.
Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku.
Chi beffa il povero oltraggia Colui che l’ha fatto; chi si rallegra dell’altrui sventura non rimarrà impunito.
Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne.
I figliuoli de’ figliuoli son la corona de’ vecchi, e i padri son la gloria dei loro figliuoli.
Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.
Un parlar solenne non s’addice all’uomo da nulla; quanto meno s’addicono ad un principe labbra bugiarde!
Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive.
Il regalo è una pietra preziosa agli occhi di chi lo possiede; dovunque si volga, egli riesce.
Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva.
Chi copre i falli si procura amore, ma chi sempre vi torna su, disunisce gli amici migliori.
Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.
Un rimprovero fa più impressione all’uomo intelligente, che cento percosse allo stolto.
Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca.
Il malvagio non cerca che ribellione, ma un messaggero crudele gli sarà mandato contro.
Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj.
Meglio imbattersi in un’orsa derubata dei suoi piccini, che in un insensato nella sua follia.
Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti.
Il male non si dipartirà dalla casa di chi rende il male per il bene.
Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg.
Cominciare una contesa è dar la stura all’acqua; perciò ritirati prima che la lite s’inasprisca.
Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!
Chi assolve il reo e chi condanna il giusto sono ambedue in abominio all’Eterno.
Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi.
A che serve il danaro in mano allo stolto? ad acquistar saviezza?… Ma se non ha senno!
Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!
L’amico ama in ogni tempo; è nato per essere un fratello nella distretta.
Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.
L’uomo privo di senno dà la mano e fa sicurtà per altri davanti al suo prossimo.
Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim.
Chi ama le liti ama il peccato; chi alza troppo la sua porta, cerca la rovina.
Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast.
Chi ha il cuor falso non trova bene, e chi ha la lingua perversa cade nella sciagura.
Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću.
Chi genera uno stolto ne avrà cordoglio, e il padre dell’uomo da nulla non avrà gioia.
Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.
Un cuore allegro è un buon rimedio, ma uno spirito abbattuto secca l’ossa.
Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.
L’empio accetta regali di sottomano per pervertire le vie della giustizia.
Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.
La sapienza sta dinanzi a chi ha intelligenza, ma gli occhi dello stolto vagano agli estremi confini della terra.
Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje.
Il figliuolo stolto è il cordoglio del padre e l’amarezza di colei che l’ha partorito.
Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj.
Non è bene condannare il giusto, foss’anche ad un’ammenda, né colpire i principi per la loro probità.
Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike.
Chi modera le sue parole possiede la scienza, e chi ha lo spirito calmo è un uomo prudente.
Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha.
Anche lo stolto, quando tace, passa per savio; chi tien chiuse le labbra è uomo intelligente.
I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.