Proverbs 18

Chi si separa dagli altri cerca la propria soddisfazione e s’arrabbia contro tutto ciò ch’è profittevole.
Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svađa se usprkos svakom razboru.
Lo stolto prende piacere, non nella prudenza, ma soltanto nel manifestare ciò che ha nel cuore.
Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška.
Quando viene l’empio, viene anche lo sprezzo; e, con la vergogna, viene l’obbrobrio.
Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.
Le parole della bocca d’un uomo sono acque profonde; la fonte di sapienza è un rivo che scorre perenne.
Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva.
Non è bene aver per l’empio de’ riguardi personali, per far torto al giusto nel giudizio.
Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu.
Le labbra dello stolto menano alle liti, e la sua bocca chiama le percosse.
Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce.
La bocca dello stolto è la sua rovina, e le sue labbra sono un laccio per l’anima sua.
Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu.
Le parole del maldicente son come ghiottonerie, e penetrano fino nell’intimo delle viscere.
Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe.
Anche colui ch’è infingardo nel suo lavoro è fratello del dissipatore.
Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.
Il nome dell’Eterno è una forte torre; il giusto vi corre, e vi trova un alto rifugio.
Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.
I beni del ricco son la sua città forte; son come un’alta muraglia… nella sua immaginazione.
Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj.
Prima della rovina, il cuor dell’uomo s’innalza, ma l’umiltà precede la gloria.
Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.
Chi risponde prima d’aver ascoltato, mostra la sua follia, e rimane confuso.
Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu.
Lo spirito dell’uomo lo sostiene quand’egli è infermo; ma lo spirito abbattuto chi lo solleverà?
Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići?
Il cuore dell’uomo intelligente acquista la scienza, e l’orecchio dei savi la cerca.
Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje.
I regali che uno fa gli apron la strada e gli dànno adito ai grandi.
Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše.
Il primo a perorare la propria causa par che abbia ragione; ma vien l’altra parte, e scruta quello a fondo.
Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga.
La sorte fa cessare le liti e decide fra i grandi.
Ždrijeb poravna svađe, pa i među moćnicima odlučuje.
Un fratello offeso è più inespugnabile d’una città forte; e le liti tra fratelli son come le sbarre d’un castello.
Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi.
Col frutto della sua bocca l’uomo sazia il corpo; si sazia col provento delle sue labbra.
Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih.
Morte e vita sono in potere della lingua; chi l’ama ne mangerà i frutti.
Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.
Chi ha trovato moglie ha trovato un bene e ha ottenuto un favore dall’Eterno.
Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve.
Il povero parla supplicando, il ricco risponde con durezza.
Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš.
Chi ha molti amici li ha per sua disgrazia; ma v’è tale amico, ch’è più affezionato d’un fratello.
Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.