Proverbs 14

La donna savia edifica la sua casa, ma la stolta l’abbatte con le proprie mani.
Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
Chi cammina nella rettitudine teme l’Eterno, ma chi è pervertito nelle sue vie lo sprezza.
Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
Nella bocca dello stolto germoglia la superbia, ma le labbra dei savi son la loro custodia.
U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
Dove mancano i buoi è vuoto il granaio, ma l’abbondanza della raccolta sta nella forza del bove.
Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.
Il testimonio fedele non mentisce, ma il testimonio falso spaccia menzogne.
Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
Il beffardo cerca la sapienza e non la trova, ma per l’uomo intelligente la scienza è cosa facile.
Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
Vattene lungi dallo stolto; sulle sue labbra certo non hai trovato scienza.
Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.
La sapienza dell’uomo accorto sta nel discernere la propria strada, ma la follia degli stolti non è che inganno.
Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
Gli insensati si burlano delle colpe commesse, ma il favore dell’Eterno sta fra gli uomini retti.
Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
Il cuore conosce la sua propria amarezza, e alla sua gioia non può prender parte un estraneo.
Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.
La casa degli empi sarà distrutta, ma la tenda degli uomini retti fiorirà.
Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.
V’è tal via che all’uomo par diritta, ma finisce col menare alla morte.
Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
Anche ridendo, il cuore può esser triste; e l’allegrezza può finire in dolore.
I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
Lo sviato di cuore avrà la ricompensa dal suo modo di vivere, e l’uomo dabbene, quella delle opere sue.
Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
Lo scemo crede tutto quel che si dice, ma l’uomo prudente bada ai suoi passi.
Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
Il savio teme, ed evita il male; ma lo stolto è arrogante e presuntuoso.
Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
Chi è pronto all’ira commette follie, e l’uomo pien di malizia diventa odioso.
Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
Gli scemi ereditano stoltezza, ma i prudenti s’incoronano di scienza.
Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
I malvagi si chinano dinanzi ai buoni, e gli empi alle porte de’ giusti.
Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
Il povero è odiato anche dal suo compagno, ma gli amici del ricco son molti.
I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.
Chi sprezza il prossimo pecca, ma beato chi ha pietà dei miseri!
Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
Quelli che meditano il male non son forse traviati? ma quelli che meditano il bene trovan grazia e fedeltà.
Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
In ogni fatica v’è profitto, ma il chiacchierare mena all’indigenza.
U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.
La corona de’ savi è la loro ricchezza, ma la follia degli stolti non è che follia.
Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
Il testimonio verace salva delle vite, ma chi spaccia bugie non fa che ingannare.
Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
V’è una gran sicurezza nel timor dell’Eterno; Egli sarà un rifugio per i figli di chi lo teme.
U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.
Il timor dell’Eterno è fonte di vita e fa schivare le insidie della morte.
Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.
La moltitudine del popolo è la gloria del re, ma la scarsezza de’ sudditi è la rovina del principe.
Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
Chi è lento all’ira ha un gran buon senso, ma chi è pronto ad andare in collera mostra la sua follia.
Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
Un cuor calmo è la vita del corpo, ma l’invidia è la carie dell’ossa.
Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.
Chi opprime il povero oltraggia Colui che l’ha fatto, ma chi ha pietà del bisognoso, l’onora.
Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
L’empio è travolto dalla sua sventura, ma il giusto spera anche nella morte.
Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.
La sapienza riposa nel cuore dell’uomo intelligente, ma in mezzo agli stolti si fa tosto conoscere.
U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.
La giustizia innalza una nazione, ma il peccato è la vergogna dei popoli.
Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
Il favore del re è per il servo prudente, ma la sua ira è per chi gli fa onta.
Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.