Job 19

ויען איוב ויאמר׃
Job progovori i reče:
עד אנה תוגיון נפשי ותדכאונני במלים׃
"TÓa dokle ćete mučit' dušu moju, dokle ćete me riječima satirat'?
זה עשר פעמים תכלימוני לא תבשו תהכרו לי׃
Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate.
ואף אמנם שגיתי אתי תלין משוגתי׃
Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje.
אם אמנם עלי תגדילו ותוכיחו עלי חרפתי׃
Mislite li da ste me nadjačali i krivnju moju da ste dokazali?
דעו אפו כי אלוה עותני ומצודו עלי הקיף׃
Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom.
הן אצעק חמס ולא אענה אשוע ואין משפט׃
Vičem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema.
ארחי גדר ולא אעבור ועל נתיבותי חשך ישים׃
Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio.
כבודי מעלי הפשיט ויסר עטרת ראשי׃
Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu.
יתצני סביב ואלך ויסע כעץ תקותי׃
Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je iščupao.
ויחר עלי אפו ויחשבני לו כצריו׃
Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem.
יחד יבאו גדודיו ויסלו עלי דרכם ויחנו סביב לאהלי׃
U bojnom redu pristižu mu čete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator.
אחי מעלי הרחיק וידעי אך זרו ממני׃
Od mene su se udaljila braća, otuđili se moji poznanici.
חדלו קרובי ומידעי שכחוני׃
Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me.
גרי ביתי ואמהתי לזר תחשבני נכרי הייתי בעיניהם׃
Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim očima.
לעבדי קראתי ולא יענה במו פי אתחנן לו׃
Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati.
רוחי זרה לאשתי וחנתי לבני בטני׃
Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.
גם עוילים מאסו בי אקומה וידברו בי׃
I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni.
תעבוני כל מתי סודי וזה אהבתי נהפכו בי׃
Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah.
בעורי ובבשרי דבקה עצמי ואתמלטה בעור שני׃
Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba.
חנני חנני אתם רעי כי יד אלוה נגעה בי׃
Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila.
למה תרדפני כמו אל ומבשרי לא תשבעו׃
Zašto da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa?
מי יתן אפו ויכתבון מלי מי יתן בספר ויחקו׃
O, kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale;
בעט ברזל ועפרת לעד בצור יחצבון׃
kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale!
ואני ידעתי גאלי חי ואחרון על עפר יקום׃
Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.
ואחר עורי נקפו זאת ומבשרי אחזה אלוה׃
A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
אשר אני אחזה לי ועיני ראו ולא זר כלו כליתי בחקי׃
Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima.
כי תאמרו מה נרדף לו ושרש דבר נמצא בי׃
Kad kažete: 'Kako ćemo ga goniti? Koji ćemo razlog protiv njega naći?',
גורו לכם מפני חרב כי חמה עונות חרב למען תדעון שדין׃
mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!"