Job 9

Job prit la parole et dit:
Job progovori i reče:
Je sais bien qu'il en est ainsi; Comment l'homme serait-il juste devant Dieu?
"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
S'il voulait contester avec lui, Sur mille choses il ne pourrait répondre à une seule.
Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
A lui la sagesse et la toute-puissance: Qui lui résisterait impunément?
Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
Il transporte soudain les montagnes, Il les renverse dans sa colère.
On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
Il secoue la terre sur sa base, Et ses colonnes sont ébranlées.
Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
Il commande au soleil, et le soleil ne paraît pas; Il met un sceau sur les étoiles.
Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
Seul, il étend les cieux, Il marche sur les hauteurs de la mer.
Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
Il a créé la Grande Ourse, l'Orion et les Pléiades, Et les étoiles des régions australes.
Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
Il fait des choses grandes et insondables, Des merveilles sans nombre.
Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
Voici, il passe près de moi, et je ne le vois pas, Il s'en va, et je ne l'aperçois pas.
Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
S'il enlève, qui s'y opposera? Qui lui dira: Que fais-tu?
Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
Dieu ne retire point sa colère; Sous lui s'inclinent les appuis de l'orgueil.
Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
Et moi, comment lui répondre? Quelles paroles choisir?
Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
Quand je serais juste, je ne répondrais pas; Je ne puis qu'implorer mon juge.
I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
Et quand il m'exaucerait, si je l'invoque, Je ne croirais pas qu'il eût écouté ma voix,
A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
Lui qui m'assaille comme par une tempête, Qui multiplie sans raison mes blessures,
Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
Qui ne me laisse pas respirer, Qui me rassasie d'amertume.
Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
Recourir à la force? Il est tout-puissant. A la justice? Qui me fera comparaître?
Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
Suis-je juste, ma bouche me condamnera; Suis-je innocent, il me déclarera coupable.
Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
Innocent! Je le suis; mais je ne tiens pas à la vie, Je méprise mon existence.
A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
Qu'importe après tout? Car, j'ose le dire, Il détruit l'innocent comme le coupable.
Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
Si du moins le fléau donnait soudain la mort!... Mais il se rit des épreuves de l'innocent.
I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
La terre est livrée aux mains de l'impie; Il voile la face des juges. Si ce n'est pas lui, qui est-ce donc?
U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
Mes jours sont plus rapides qu'un courrier; Ils fuient sans avoir vu le bonheur;
Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
Ils passent comme les navires de jonc, Comme l'aigle qui fond sur sa proie.
K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
Si je dis: Je veux oublier mes souffrances, Laisser ma tristesse, reprendre courage,
Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
Je suis effrayé de toutes mes douleurs. Je sais que tu ne me tiendras pas pour innocent.
od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
Je serai jugé coupable; Pourquoi me fatiguer en vain?
Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
Quand je me laverais dans la neige, Quand je purifierais mes mains avec du savon,
Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
Tu me plongerais dans la fange, Et mes vêtements m'auraient en horreur.
u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
Il n'est pas un homme comme moi, pour que je lui réponde, Pour que nous allions ensemble en justice.
Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
Il n'y a pas entre nous d'arbitre, Qui pose sa main sur nous deux.
Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
Qu'il retire sa verge de dessus moi, Que ses terreurs ne me troublent plus;
da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
Alors je parlerai et je ne le craindrai pas. Autrement, je ne suis point à moi-même.
Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!