Job 5

Ded zazivlji! Zar će ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'?
Voku do! ĉu iu respondos al vi? Kaj al kiu el la sanktuloj vi vin turnos?
Doista, budalu njegov bijes ubija, luđaka će sasvim skončat ljubomora.
Malsaĝulon mortigas la kolero, Kaj sensenculon pereigas la incitiĝemeco.
Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuću mu pade.
Mi vidis malsaĝulon, kiu enradikiĝis, Kaj mi malbenis subite lian loĝejon.
Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštićene na Vratima tlače.
Malproksimaj de savo estos liaj filoj; Oni disbatos ilin ĉe la pordego, Kaj neniu ilin savos.
Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima.
Lian rikoltaĵon formanĝos malsatulo, El inter la dornoj li ĝin prenos, Kaj soifantoj englutos lian havaĵon.
Ne, opačina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može nići sama,
Ne el la polvo eliras malpiaĵo, Kaj ne el la tero elkreskas malbonago.
nego čovjek rađa muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu.
Sed homo naskiĝas por suferoj, Kiel birdoj por flugado supren.
Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio.
Sed mi min turnus al Dio, Kaj al Li mi transdonus mian aferon;
Nedokučiva on djela silna stvori, čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
Al Tiu, kiu faras grandaĵojn, kiujn neniu povas esplori, Mirindaĵojn, kiujn neniu povas kalkuli;
On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa.
Kiu donas pluvon sur la teron Kaj sendas akvon sur la kampojn,
Da bi ponižene visoko digao, da bi ojađene srećom obdario,
Por starigi malaltulojn alte, Ke la afliktitoj leviĝu savite.
redom ruši ono što lukavci smisle, što god započeli, on im izjalovi.
Li detruas la intencojn de ruzuloj, Ke iliaj manoj ne plenumas sian entreprenon.
On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraća u ništa.
Li kaptas la saĝulojn per ilia ruzaĵo; Kaj la decido de maliculoj fariĝas senvalora.
Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noći.
En la tago ili renkontas mallumon, Kaj en tagmezo ili palpas, kiel en nokto.
On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silničkih ruku diže siromaha.
Li savas kontraŭ glavo, Kontraŭ la buŝo kaj mano de potenculo Li savas malriĉulon.
Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta.
Al la senhavulo aperas espero, Kaj la malboneco fermas sian buŝon.
Da, blago čovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog!
Feliĉa estas la homo, kiun punas Dio; Kaj la moralinstruon de la Plejpotenculo ne malŝatu;
On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.
Ĉar Li vundas, sed ankaŭ bandaĝas; Li batas, sed Liaj manoj ankaŭ resanigas.
Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće.
En ses malfeliĉoj Li vin savos; En la sepa ne tuŝos vin la malbono.
U gladi, od smrti on će te spasiti, a u ratu, oštru će te otet maču.
En tempo de malsato Li savos vin de la morto, Kaj en milito el la mano de glavo.
Biču zla jezika uklonit će tebe, ispred otimača bez straha ćeš biti.
Kontraŭ la vipo de lango vi estos kaŝita; Kaj vi ne timos ruinigon, kiam ĝi venos.
Suši i studeni ti ćeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati nećeš.
Dum ruinigo kaj malsato vi ridos; Kaj la bestojn de la tero vi ne timos;
Sklopit' ti ćeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru će biti.
Ĉar kun la ŝtonoj de la kampo vi havos interligon, Kaj la bestoj de la kampo havos pacon kun vi.
U šatoru svome mir ćeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut će stajat.
Kaj vi ekscios, ke paco estas en via tendo; Vi esploros vian loĝejon, kaj nenio mankos.
Koljeno ćeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste.
Kaj vi ekscios, ke grandnombra estas via idaro Kaj via naskitaro estas kiel la herbo de la tero.
U grob ti ćeš leći kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori.
En maljuneco vi iros en la tombon, Kiel envenas garbaro en sia tempo.
Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj."
Vidu, ni tion esploris, kaj tiel ĝi estas; Atentu tion, kaj sciu tion.