Proverbs 7

Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.

Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.

Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;

reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestričnom",

da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.

Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,

vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:

prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući

u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;

i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.

Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati;

bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;

i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica:

"Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet;

zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te.

Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim;

svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.

Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi.

Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put;

uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu."

Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama.

I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka

dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.

Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.

Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.

Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.

U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.