Job 3

post haec aperuit Iob os suum et maledixit diei suo

Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;

et locutus est

poče svoju besjedu i reče:

pereat dies in qua natus sum et nox in qua dictum est conceptus est homo

"O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'

dies ille vertatur in tenebras non requirat eum Deus desuper et non inlustret lumine

U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!

obscurent eum tenebrae et umbra mortis occupet eum caligo et involvatur amaritudine

Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!

noctem illam tenebrosus turbo possideat non conputetur in diebus anni nec numeretur in mensibus

O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!

sit nox illa solitaria nec laude digna

A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!

maledicant ei qui maledicunt diei qui parati sunt suscitare Leviathan

Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!

obtenebrentur stellae caligine eius expectet lucem et non videat nec ortum surgentis aurorae

Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!

quia non conclusit ostia ventris qui portavit me nec abstulit mala ab oculis meis

Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!

quare non in vulva mortuus sum egressus ex utero non statim perii

Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?

quare exceptus genibus cur lactatus uberibus

Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?

nunc enim dormiens silerem et somno meo requiescerem

U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao

cum regibus et consulibus terrae qui aedificant sibi solitudines

s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,

aut cum principibus qui possident aurum et replent domos suas argento

ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.

aut sicut abortivum absconditum non subsisterem vel qui concepti non viderunt lucem

Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.

ibi impii cessaverunt a tumultu et ibi requieverunt fessi robore

Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.

et quondam vincti pariter sine molestia non audierunt vocem exactoris

Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.

parvus et magnus ibi sunt et servus liber a domino suo

Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.

quare data est misero lux et vita his qui in amaritudine animae sunt

Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše

qui expectant mortem et non venit quasi effodientes thesaurum

koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?

gaudentque vehementer cum invenerint sepulchrum

Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.

viro cuius abscondita est via et circumdedit eum Deus tenebris

Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?

antequam comedam suspiro et quasi inundantes aquae sic rugitus meus

Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.

quia timor quem timebam evenit mihi et quod verebar accidit

Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.

nonne dissimulavi nonne silui nonne quievi et venit super me indignatio

Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka."