Job 4

4:1

respondens autem Eliphaz Themanites dixit

Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:

4:2

si coeperimus loqui tibi forsitan moleste accipias sed conceptum sermonem tenere quis possit

"Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!

4:3

ecce docuisti multos et manus lassas roborasti

Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;

4:4

vacillantes confirmaverunt sermones tui et genua trementia confortasti

riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.

4:5

nunc autem venit super te plaga et defecisti tetigit te et conturbatus es

A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!

4:6

timor tuus fortitudo tua patientia tua et perfectio viarum tuarum

Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?

4:7

recordare obsecro te quis umquam innocens perierit aut quando recti deleti sint

TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?

4:8

quin potius vidi eos qui operantur iniquitatem et seminant dolores et metunt eos

Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.

4:9

flante Deo perisse et spiritu irae eius esse consumptos

Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.

4:10

rugitus leonis et vox leaenae et dentes catulorum leonum contriti sunt

Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.

4:11

tigris periit eo quod non haberet praedam et catuli leonis dissipati sunt

Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.

4:12

porro ad me dictum est verbum absconditum et quasi furtive suscepit auris mea venas susurri eius

Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.

4:13

in horrore visionis nocturnae quando solet sopor occupare homines

Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,

4:14

pavor tenuit me et tremor et omnia ossa mea perterrita sunt

strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.

4:15

et cum spiritus me praesente transiret inhorruerunt pili carnis meae

Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.

4:16

stetit quidam cuius non agnoscebam vultum imago coram oculis meis et vocem quasi aurae lenis audivi

Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:

4:17

numquid homo Dei conparatione iustificabitur aut factore suo purior erit vir

'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?

4:18

ecce qui serviunt ei non sunt stabiles et in angelis suis repperit pravitatem

Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -

4:19

quanto magis hii qui habitant domos luteas qui terrenum habent fundamentum consumentur velut a tinea

kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:

4:20

de mane usque ad vesperum succidentur et quia nullus intellegit in aeternum peribunt

od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.

4:21

qui autem reliqui fuerint auferentur ex eis morientur et non in sapientia

Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'