Job 2

2:1

factum est autem cum quadam die venissent filii Dei et starent coram Domino venisset quoque Satan inter eos et staret in conspectu eius

Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan.

2:2

ut diceret Dominus ad Satan unde venis qui respondens ait circuivi terram et perambulavi eam

Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo prođoh zemljom i obiđoh je", odgovori on.

2:3

et dixit Dominus ad Satan numquid considerasti servum meum Iob quod non sit ei similis in terra vir simplex et rectus timens Deum ac recedens a malo et adhuc retinens innocentiam tu autem commovisti me adversus eum ut adfligerem illum frustra

Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim."

2:4

cui respondens Satan ait pellem pro pelle et cuncta quae habet homo dabit pro anima sua

A Satan odvrati: "Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život.

2:5

alioquin mitte manum tuam et tange os eius et carnem et tunc videbis quod in facie benedicat tibi

Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!"

2:6

dixit ergo Dominus ad Satan ecce in manu tua est verumtamen animam illius serva

"Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj!"

2:7

egressus igitur Satan a facie Domini percussit Iob ulcere pessimo a planta pedis usque ad verticem eius

I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena.

2:8

qui testa saniem deradebat sedens in sterquilinio

Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo.

2:9

dixit autem illi uxor sua adhuc tu permanes in simplicitate tua benedic Deo et morere

Tada mu njegova žena reče: "Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!"

2:10

qui ait ad illam quasi una de stultis locuta es si bona suscepimus de manu Domini quare mala non suscipiamus in omnibus his non peccavit Iob labiis suis

Job joj odgovori: "Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.

2:11

igitur audientes tres amici Iob omne malum quod accidisset ei venerunt singuli de loco suo Eliphaz Themanites et Baldad Suites et Sophar Naamathites condixerant enim ut pariter venientes visitarent eum et consolarentur

U to čuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odlučiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti.

2:12

cumque levassent procul oculos suos non cognoverunt eum et exclamantes ploraverunt scissisque vestibus sparserunt pulverem super caput suum in caelum

A kad su izdaleka upravili oči na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plač; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi.

2:13

et sederunt cum eo in terram septem diebus et septem noctibus et nemo loquebatur ei verbum videbant enim dolorem esse vehementem

Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noći. Nijedan mu ne progovori ni riječi, jer vidješe da je velika njegova bol.