Job 13

ecce omnia et vidit oculus meus et audivit auris mea et intellexi singula

Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh.

secundum scientiam vestram et ego novi nec inferior vestri sum

Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam.

sed tamen ad Omnipotentem loquar et disputare cum Deo cupio

Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti.

prius vos ostendens fabricatores mendacii et cultores perversorum dogmatum

Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici!

atque utinam taceretis ut putaremini esse sapientes

Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!

audite ergo correptiones meas et iudicium labiorum meorum adtendite

Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte.

numquid Deus indiget vestro mendacio ut pro illo loquamini dolos

Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne?

numquid faciem eius accipitis et pro Deo iudicare nitimini

Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?

aut placebit ei quem celare nihil potest aut decipietur ut homo vestris fraudulentiis

Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka?

ipse vos arguet quoniam in abscondito faciem eius accipitis

Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.

statim ut se commoverit turbabit vos et terror eius inruet super vos

Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?

memoria vestra conparabitur cineri et redigentur in lutum cervices vestrae

Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.

tacete paulisper ut loquar quodcumque mihi mens suggesserit

Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago.

quare lacero carnes meas dentibus meis et animam meam porto in manibus meis

Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem?

etiam si occiderit me in ipso sperabo verumtamen vias meas in conspectu eius arguam

On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.

et ipse erit salvator meus non enim veniet in conspectu eius omnis hypocrita

I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.

audite sermonem meum et enigmata percipite auribus vestris

Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda.

si fuero iudicatus scio quod iustus inveniar

Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.

quis est qui iudicetur mecum veniat quare tacens consumor

Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'.

duo tantum ne facias mihi et tunc a facie tua non abscondar

Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:

manum tuam longe fac a me et formido tua non me terreat

digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me.

et voca me et respondebo tibi aut certe loquar et tu responde mihi

Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš.

quantas habeo iniquitates et peccata scelera mea et delicta ostende mihi

Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu.

cur faciem tuam abscondis et arbitraris me inimicum tuum

Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja?

contra folium quod vento rapitur ostendis potentiam tuam et stipulam siccam persequeris

Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu?

scribis enim contra me amaritudines et consumere me vis peccatis adulescentiae meae

O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti,

posuisti in nervo pedem meum et observasti omnes semitas meas et vestigia pedum meorum considerasti

koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ!

qui quasi putredo consumendus sum et quasi vestimentum quod comeditur a tinea

Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!