John 11

ויהי איש חולה לעזר שמו מבית היני כפר מרים ומרתא אחותה׃
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.
היא מרים אשר משחה את האדון בשמן המר ותנגב את רגליו בשערותיה ועתה לעזר אחיה חלה׃
Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
ותשלחנה אחיותיו אליו לאמר אדני הנה זה אשר אהבת חלה הוא׃
Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je."
וישמע ישוע ויאמר זאת המחלה איננה למות כי אם לכבוד האלהים למען יכבד בה בן האלהים׃
Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."
וישוע אהב את מרתא ואת אחותה ואת לעזר׃
A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.
ויהי כשמעו כי חלה ויתמהמה וישב יומים במקום אשר הוא שם׃
Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
מאחרי כן אמר לתלמידיו לכו ונשובה לארץ יהודה׃
Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!"
ויאמרו אליו תלמידיו רבי עתה זה בקשו היהודים לסקלך ואתה תשוב שמה׃
Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?"
ויען ישוע הלא שתים עשרה שעות ליום איש כי ילך ביום לא יכשל כי יראה אור העולם הזה׃
Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
אבל ההלך בלילה יכשל כי האור אין בו׃
Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu."
כזאת דבר ואחרי כן אמר אליהם לעזר ידידנו ישן הוא ואנכי הלך למען אעירנו׃
To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga."
ויאמרו תלמידיו אדני אם ישן הוא יושע׃
Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će."
וישוע דבר על מותו והמה חשבו כי על מנוחת השנה דבר׃
No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
אז גלה ישוע את אזנם ויאמר אליהם לעזר מת׃
Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro.
ושמח אני בגללכם כי לא הייתי שם למען תאמינו ועתה נסעה ונלכה אליו׃
Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!"
ויאמר תומא הנקרא דידומוס אל התלמידים חבריו נלכה גם אנחנו למען נמות עמו׃
Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!"
ויבא ישוע וימצאהו זה ארבעה ימים שכב בקבר׃
Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.
ובית היני היה קרוב לירושלים כדרך חמש עשרה ריס׃
Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.
ורבים מן היהודים באו בית מרתא ומרים לנחם אתהן על אחיהן׃
A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.
ויהי כשמע מרתא כי ישוע בא ותצא לקרתו ומרים יושבת בבית׃
Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.
ותאמר מרתא אל ישוע אדני אלו היית פה כי אז לא מת אחי׃
Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.
וגם עתה ידעתי כי כל אשר תשאל מאת אלהים יתן לך אלהים׃
Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti."
ויאמר אליה ישוע קום יקום אחיך׃
Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!"
ותאמר אליו מרתא ידעתי כי יקום בתקומה ביום האחרון׃
A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan."
ויאמר אליה ישוע אנכי התקומה והחיים המאמין בי יחיה גם כי ימות׃
Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
וכל החי אשר יאמין בי לא ימות לעולם התאמיני זאת׃
I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"
ותאמר אליו כן אדני האמנתי כי אתה המשיח בן האלהים הבא לעולם׃
Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"
ויהי אחר דברה זאת ותלך ותקרא למרים אחותה בסתר לאמר הנה המורה פה וקרא לך׃
Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te."
היא שמעה ותמהר לקום ותבא אליו׃
A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.
וישוע טרם יבא אל הכפר כי עודנו עמד במקום אשר פגשתו שם מרתא׃
Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.
והיהודים אשר באו אל ביתה לנחמה כראותם את מרים כי קמה פתאם ותצא הלכו אחריה באמרם כי הלכה לה אל הקבר לבכות שמה׃
Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.
ותבא מרים אל המקום אשר ישוע עמד שם ותרא אתו ותפל לרגליו ותאמר לו אדני אלו היית פה כי אז לא מת אחי׃
A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro."
ויהי כראות ישוע אתה בכיה וגם היהודים אשר באו אתה בכים ותזעם רוחו ויהי מרעיד׃
Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen
ויאמר איפה שמתם אתו ויאמרו אליו אדני בא וראה׃
upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!"
ויבך ישוע׃
I zaplaka Isus.
ויאמרו היהודים הנה מה גדלה אהבתו אתו׃
Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!"
ומקצתם אמרו הפקח עיני העור הלא יכל לעשות שגם זה לא ימות׃
A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?"
ויוסף עוד ישוע להזעם ברוחו ויבא אל הקבר והוא מערה ואבן על מבואה׃
Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.
ויאמר ישוע שאו את האבן מעליה ותאמר אליו מרתא אחות המת אדני הנה כבר באש כי ארבעה ימים לו׃
Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan."
ויאמר אליה ישוע הלא אמרתי לך כי אם תאמיני תחזי את כבוד האלהים׃
Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?"
וישאו את האבן אשר המת הושם שם וישוע נשא את עיניו למרום ויאמר אודך אבי כי עניתני׃
Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao.
ואני ידעתי כי בכל עת תענני אולם בעבור העם הזה אשר סביבותי דברתי למען יאמינו בי כי אתה שלחתני׃
Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao."
ויהי ככלותו לדבר ויקרא בקול גדול לעזר קום צא׃
Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!"
ויצא המת וידיו ורגליו כרוכת בתכריכין ופיו לוטים בסודר ויאמר אליהם ישוע התירו אתו וילך לדרכו׃
I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!"
ורבים מן היהודים אשר באו אל מרים בראותם את אשר עשה ישוע האמינו בו׃
Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
ומקצתם הלכו אל הפרושים ויגידו להם את אשר עשה ישוע׃
A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.
אז יקהילו הכהנים הגדולים והפרושים את הסנהדרין ויאמרו מה נעשה כי האיש הלזה עשה אתות הרבה׃
Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
אם נניח לו לעשות כלם יאמינו בו ובאו הרומיים ולקחו גם את אדמתנו וגם את עמנו׃
Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"
ואחד מהם קיפא שמו והוא כהן גדול בשנה ההיא אמר אליהם הן לא תדעו מאומה׃
A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi ništa ne znate.
אף לא תתבוננו כי טוב לנו מות איש אחד בעד הגוי מאבד העם כלו׃
I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!"
וזאת לא דבר מלבו כי אם בהיותו כהן גדול בשנה ההיא נבא כי ישוע ימות בעד העם׃
To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
ולא בעד העם לבד כי אם לקבץ גם את בני אלהים המפזרים והיו לאחדים׃
ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.
ויועצו יחדו להמיתו מהיום ההוא והלאה׃
Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
על כן לא התהלך ישוע עוד בתוך היהודים בגלוי כי אם סר משם לארץ הקרובה אל המדבר אל עיר עפרים ויגר שם עם תלמידיו׃
Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
ויקרבו ימי הפסח ליהודים ועם רב עלו מן הארץ ירושלימה לפני הפסח למען יטהרו׃
Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.
ויבקשו את ישוע ובעמדם בבית המקדש נדברו לאמר מה תחשבו הכי לא יבוא אל החג׃
Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: "Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?"
והכהנים הגדולים והפרושים גזרו גזרה אשר אם ידע איש את מקומו יודיענו למען יתפשהו׃
A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.