Job 9

9:1

Job progovori i reče:

et respondens Iob ait

9:2

"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?

vere scio quod ita sit et quod non iustificetur homo conpositus Deo

9:3

Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.

si voluerit contendere cum eo non poterit ei respondere unum pro mille

9:4

Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?

sapiens corde est et fortis robore quis restitit ei et pacem habuit

9:5

On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.

qui transtulit montes et nescierunt hii quos subvertit in furore suo

9:6

Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.

qui commovet terram de loco suo et columnae eius concutiuntur

9:7

Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.

qui praecipit soli et non oritur et stellas claudit quasi sub signaculo

9:8

Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.

qui extendit caelos solus et graditur super fluctus maris

9:9

Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.

qui facit Arcturum et Oriona et Hyadas et interiora austri

9:10

Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.

qui facit magna et inconprehensibilia et mirabilia quorum non est numerus

9:11

Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.

si venerit ad me non videbo si abierit non intellegam eum

9:12

Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'

si repente interroget quis respondebit ei vel quis dicere potest cur facis

9:13

Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.

Deus cuius resistere irae nemo potest et sub quo curvantur qui portant orbem

9:14

Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?

quantus ergo sum ego qui respondeam ei et loquar verbis meis cum eo

9:15

I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.

qui etiam si habuero quippiam iustum non respondebo sed meum iudicem deprecabor

9:16

A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.

et cum invocantem exaudierit me non credo quod audierit vocem meam

9:17

Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.

in turbine enim conteret me et multiplicabit vulnera mea etiam sine causa

9:18

Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!

non concedit requiescere spiritum meum et implet me amaritudinibus

9:19

Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?

si fortitudo quaeritur robustissimus est si aequitas iudicii nemo pro me audet testimonium dicere

9:20

Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.

si iustificare me voluero os meum condemnabit me si innocentem ostendere pravum me conprobabit

9:21

A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!

etiam si simplex fuero hoc ipsum ignorabit anima mea et taedebit me vitae meae

9:22

Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.

unum est quod locutus sum et innocentem et impium ipse consumit

9:23

I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.

si flagellat occidat semel et non de poenis innocentum rideat

9:24

U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?

terra data est in manu impii vultum iudicum eius operit quod si non ille est quis ergo est

9:25

Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'

dies mei velociores fuerunt cursore fugerunt et non viderunt bonum

9:26

K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.

pertransierunt quasi naves poma portantes sicut aquila volans ad escam

9:27

Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,

cum dixero nequaquam ita loquar commuto faciem meam et dolore torqueor

9:28

od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.

verebar omnia opera mea sciens quod non parceres delinquenti

9:29

Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.

si autem et sic impius sum quare frustra laboravi

9:30

Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,

si lotus fuero quasi aquis nivis et fulserint velut mundissimae manus meae

9:31

u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!

tamen sordibus intingues me et abominabuntur me vestimenta mea

9:32

Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.

neque enim viro qui similis mei est respondebo nec qui mecum in iudicio ex aequo possit audiri

9:33

Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,

non est qui utrumque valeat arguere et ponere manum suam in ambobus

9:34

da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!

auferat a me virgam suam et pavor eius non me terreat

9:35

Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!

loquar et non timebo eum neque enim possum metuens respondere