Proverbs 17

Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke.

Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu.

Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam.

Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku.

Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne.

Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.

Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive.

Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva.

Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.

Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca.

Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj.

Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti.

Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg.

Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!

Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi.

Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!

Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.

Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim.

Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast.

Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću.

Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.

Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.

Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.

Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje.

Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj.

Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike.

Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha.

I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.