Job 22

Elifaz Temanac progovori tad i reče:
"Zar Bogu koristan može biti čovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom koristi.
Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporočan?
Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoće s tobom parničiti?
Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema?
Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine;
ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima;
otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca;
puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku.
Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni.
Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile.
Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?
Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire?
Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'
TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni?
Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela.
Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?'
A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa.
Videć' im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju:
'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!"
S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća.
Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi.
Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš,
tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni.
Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene.
Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno.
Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao.
Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost.
Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe.
Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke."