Proverbs 31

Kong Lemuel af Massas Ord; som hans Moder tugtede ham med.
Riječ Lemuela, kralja Mase, kojima ga je učila majka njegova.
Hvad, Lemuel, min Søn, min førstefødte, hvad skal jeg sige dig, hvad, mit Moderlivs Søn, hvad, mine Løfters Søn?
Ne, sine moj! Ne, sine srca mog! Ne, sine zavjeta mojih!
Giv ikke din Kraft til Kvinder, din Kærlighed til dem, der ødelægger Konger.
Ne daj snage svoje ženama ni putova svojih zatiračima kraljeva.
Det klæder ej Konger, Lemuel, det klæder ej Konger at drikke Vin eller Fyrster at kræve stærke Drikke,
Nije za kraljeve, Lemuele, ne pristaje kraljevima vino piti, ni glavarima piće opojno,
at de ikke skal drikke og glemme Vedtægt og bøje Retten for alle arme.
da u piću ne zaborave zakona i prevrnu pravo nevoljnicima.
Giv den segnende stærke Drikke, og giv den mismodige Vin;
Dajte žestoko piće onomu koji će propasti i vino čovjeku komu je gorčina u duši:
lad ham drikke og glemme sin Fattigdom, ej mer ihukomme sin Møje.
on će piti i zaboraviti svoju bijedu i neće se više sjećati svoje nevolje.
Luk Munden op for den stumme, for alle lidendes Sag;
Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika što propadaju.
luk Munden op og døm retfærdigt, skaf den arme og fattige Ret!
Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i nevoljniku.
Hvo finder en duelig Hustru? Hendes Værd står langt over Perlers.
Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje.
Hendes Husbonds Hjerte stoler på hende, på Vinding skorter det ikke.
Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati.
Hun gør ham godt og intet ondt alle sine Levedage.
Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg.
Hun sørger for Uld og Hør, hun bruger sine Hænder med Lyst.
Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim.
Hun er som en Købmands Skibe, sin Føde henter hun langvejs fra.
Ona je kao lađa trgovačka: izdaleka donosi kruh svoj.
Endnu før Dag står hun op og giver Huset Mad, sine Piger deres tilmålte Del.
Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim.
Hun tænker på en Mark og får den, hun planter en Vingård, for hvad hun har tjent.
Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd.
Hun bælter sin Hofte med Kraft, lægger Styrke i sine Arme.
Opasuje snagom bedra svoja i živo miče rukama.
Hun skønner, hendes Husholdning lykkes, hendes Lampe går ikke ud om Natten.
Vidi kako joj posao napreduje: noću joj se ne gasi svjetiljka.
Hun rækker sine Hænder mod Rokken, Fingrene tager om Tenen.
Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno.
Hun rækker sin Hånd til den arme, rækker Armene ud til den fattige.
Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima.
Af Sne har hun intet at frygte for sit Hus, thi hele hendes Hus er klædt i Skarlagen.
Ne boji se snijega za svoje ukućane, jer sva čeljad ima po dvoje haljine.
Tæpper laver hun sig, hun er klædt i Byssus og Purpur.
Sama sebi šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom.
Hendes Husbond er kendt i Portene, når han sidder blandt Landets Ældste.
Muž joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starješinama zemaljskim.
Hun væver Linned til Salg og sælger Bælter til Kræmmeren.
Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu.
Klædt i Styrke og Hæder går hun Morgendagen i Møde med Smil.
Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu budućem.
Hun åbner Munden med Visdom, med mild Vejledning på Tungen.
Svoja usta mudro otvara i pobožan joj je nauk na jeziku.
Hun våger over Husets Gænge og spiser ej Ladheds Brød.
Na vladanje pazi ukućana i ne jede kruha besposlice.
Hendes Sønner står frem og giver hende Pris, hendes Husbond synger hendes Lov:
Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju, i muž njezin hvali je:
"Mange duelige Kvinder findes, men du står over dem alle!"
"Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ."
Ynde er Svig og Skønhed Skin; en Kvinde, som frygter HERREN, skal roses.
Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.
Lad hende få sine Hænders Frugt, hendes Gerninger synger hendes Lov i Portene.
Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!