Psalms 102

Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva
Ya RAB, duamı işit, Yakarışım sana erişsin.
Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
Sıkıntılı günümde yüzünü benden gizleme, Kulak ver sesime, Seslenince yanıt ver bana hemen.
Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
Çünkü günlerim duman gibi yok oluyor, Kemiklerim ateş gibi yanıyor.
Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
Yüreğim kırgın yemiş ot gibi kurudu, Ekmek yemeyi bile unuttum.
Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
Bir deri bir kemiğe döndüm Acı acı inlemekten.
Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
Issız yerlerdeki ishakkuşunu andırıyorum, Viranelerdeki kukumav gibiyim.
Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
Gözüme uyku girmiyor, Damda yalnız kalmış bir kuş gibiyim.
Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
Düşmanlarım bütün gün bana hakaret ediyor, Bana dil uzatanlar adımı lanet için kullanıyor.
Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
Kızıp öfkelendiğin için Külü ekmek gibi yiyor, İçeceğime gözyaşı katıyorum. Beni kaldırıp bir yana attın.
Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
Kızıp öfkelendiğin için Külü ekmek gibi yiyor, İçeceğime gözyaşı katıyorum. Beni kaldırıp bir yana attın.
zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
Günlerim akşam uzayan gölge gibi yitmekte, Ot gibi sararmaktayım.
Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
[] Ama sen, sonsuza dek tahtında oturursun, ya RAB, Ünün kuşaklar boyu sürer.
A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
Kalkıp Siyon’a sevecenlik göstereceksin, Çünkü onu kayırmanın zamanıdır, beklenen zaman geldi.
Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
Kulların onun taşlarından hoşlanır, Tozunu bile severler.
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
Uluslar RAB’bin adından, Yeryüzü kralları görkeminden korkacak.
Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
Çünkü RAB Siyon’u yeniden kuracak, Görkem içinde görünecek.
kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
Yoksulların duasına kulak verecek, Yalvarışlarını asla hor görmeyecek.
kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
Bunlar gelecek kuşak için yazılsın, Öyle ki, henüz doğmamış insanlar RAB’be övgüler sunsun.
Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
RAB yücelerdeki kutsal katından aşağı baktı, Göklerden yeryüzünü gözetledi,
Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
Tutsakların iniltisini duymak, Ölüm mahkûmlarını kurtarmak için.
da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
Böylece halklar ve krallıklar RAB’be tapınmak için toplanınca, O’nun adı Siyon’da, Övgüsü Yeruşalim’de duyurulacak.
da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
Böylece halklar ve krallıklar RAB’be tapınmak için toplanınca, O’nun adı Siyon’da, Övgüsü Yeruşalim’de duyurulacak.
kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
RAB gücümü kırdı yaşam yolunda, Ömrümü kısalttı.
Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
“Ey Tanrım, ömrümün ortasında canımı alma!” dedim. “Senin yılların kuşaklar boyu sürer!
Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
[] “Çok önceden attın dünyanın temellerini, Gökler de senin ellerinin yapıtıdır.
U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
Onlar yok olacak, ama sen kalıcısın. Hepsi bir giysi gibi eskiyecek. Onları bir kaftan gibi değiştireceksin, Geçip gidecekler.
Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
Ama sen hep aynısın, Yılların tükenmeyecek.
ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. [ (Psalms 102:29) Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom. ]
Gözetiminde yaşayacak kullarının çocukları, Senin önünde duracak soyları.”