Psalms 44

Zborovođi. Sinova Korahovih. Poučna pjesma.

Bože, ušima svojim slušasmo, očevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.

Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio.

Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.

Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu.

Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše.

U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me mač moj spasavao.

Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze.

Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.

A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.

Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši.

Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas među neznabošce.

U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.

Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas.

Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama.

Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva

zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina.

Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,

niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze,

kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom.

Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuđem bogu podigli:

zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca!

Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje.

Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio. [ (Psalms 44:27) Ustani, u pomoć nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje! ]