Psalms 22

(Til sangmesteren. Efter "morgenrødens hind". En salme af David.) Min Gud, min Gud, hvorfor har du forladt mig? Mit Skrig til Trods er Frelsen mig fjern.
Zborovođi. Po napjevu "Košuta u zoru". Psalam. Davidov.
Min Gud, jeg råber om Dagen, du svarer ikke, om Natten, men finder ej Hvile.
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.
Og dog er du den hellige, som troner på Israels Lovsange.
Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.
På dig forlod vore Fædre sig, forlod sig, og du friede dem;
A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova!
de råbte til dig og frelstes, forlod sig på dig og blev ikke til Skamme.
U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi;
Men jeg er en Orm og ikke en Mand, til Spot for Mennesker, Folk til Spe;
k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.
alle, der ser mig, håner mig, vrænger Mund og ryster på Hovedet:
A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.
"Han har væltet sin Sag på HERREN; han fri ham og frelse ham, han har jo Velbehag i ham."
Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom:
Ja, du drog mig af Moders Liv, lod mig hvile trygt ved min Moders Bryst;
"U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!"
på dig blev jeg kastet fra Moders Skød, fra Moders Liv var du min Gud.
Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.
Vær mig ikke fjern, thi Trængslen er nær, og ingen er der, som hjælper!
Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj.
Stærke Tyre står omkring mig, Basans vældige omringer mig,
Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.
spiler Gabet op imod mig som rovgridske, brølende Løver.
Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene.
Jeg er som Vand, der er udgydt, alle mine Knogler skilles, mit Hjerte er blevet som Voks, det smelter i Livet på mig;
Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče.
min Gane er tør som et Potteskår til Gummerne klæber min Tunge, du lægger mig ned i Dødens Støv.
Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.
Thi Hunde står omkring mig, onde i Flok omringer mig, de har gennemboret mine Hænder og Fødder,
Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.
jeg kan tælle alle mine Ben; med Skadefryd ser de på mig.
Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,
Mine Klæder deler de mellem sig, om Kjortelen kaster de Lod.
sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.
Men du, o HERRE, vær ikke fjern, min Redning, il mig til Hjælp!
Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.
Udfri min Sjæl fra Sværdet, min eneste af Hundes Vold!
Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!
Frels mig fra Løvens Gab, fra Vildoksens Horn! Du har bønhørt mig.
Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.
Dit Navn vil jeg kundgøre for mine Brødre, prise dig midt i Forsamlingen:
Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
"I, som frygter HERREN, pris ham, ær ham; al Jakobs Æt, bæv for ham, al Israels Æt!
A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.
Thi han foragtede ikke, forsmåede ikke den armes Råb, skjulte ikke sit Åsyn for ham, men hørte, da han råbte til ham!"
"Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
Jeg vil synge din Pris i en stor Forsamling, indfri mine Løfter iblandt de fromme;
Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo."
de ydmyge skal spise og mættes; hvo HERREN søger, skal prise ham; deres Hjerte leve for evigt!
Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete.
Den vide Jord skal mærke sig det og omvende sig til HERREN, og alle Folkenes Slægter skal tilbede for hans Åsyn;
Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka!
thi HERRENs er Riget, han er Folkenes Hersker.
Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana.
De skal tilbede ham alene, alle Jordens mægtige; de skal bøje sig for hans Åsyn, alle, der nedsteg i Støvet og ikke holdt deres Sjæl i Live.
Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.
Ham skal Efterkommeme tjene; om HERREN skal tales til Slægten, der kommer;
Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti,
de skal forkynde et Folk, der fødes, hans Retfærd. Thi han greb ind.
njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat' [ (Psalms 22:32) slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: "Ovo učini Jahve!" ]