Job 4

Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:
Allora Elifaz di Teman rispose disse:
"Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!
"Se provassimo a dirti una parola ti darebbe fastidio? Ma chi potrebbe trattener le parole?
Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;
Ecco tu n’hai ammaestrati molti, hai fortificato le mani stanche;
riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.
le tue parole hanno rialzato chi stava cadendo, hai raffermato le ginocchia vacillanti;
A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
e ora che il male piomba su te, tu ti lasci abbattere; ora ch’è giunto fino a te, sei tutto smarrito.
Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?
La tua pietà non è forse la tua fiducia, e l’integrità della tua vita la speranza tua?
TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
Ricorda: quale innocente perì mai? e dove furono gli uomini retti mai distrutti?
Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.
Io per me ho visto che coloro che arano iniquità e seminano tormenti, ne mietono i frutti.
Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
Al soffio di Dio essi periscono, dal vento del suo corruccio son consumati.
Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.
Spenta è la voce del ruggente, sono spezzati i denti dei leoncelli.
Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.
Perisce per mancanza di preda il forte leone, e restan dispersi i piccini della leonessa.
Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
Una parola m’è furtivamente giunta, e il mio orecchio ne ha còlto il lieve sussurro.
Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
Fra i pensieri delle visioni notturne, quando un sonno profondo cade sui mortali,
strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
uno spavento mi prese, un tremore che mi fece fremer tutte l’ossa.
Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
Uno spirito mi passò dinanzi, e i peli mi si rizzarono addosso.
Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
Si fermò, ma non riconobbi il suo sembiante; una figura mi stava davanti agli occhi e udii una voce sommessa che diceva:
'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
"Può il mortale esser giusto dinanzi a Dio? Può l’uomo esser puro dinanzi al suo Fattore?
Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
Ecco, Iddio non si fida de’ suoi propri servi, e trova difetti nei suoi angeli;
kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
quanto più in quelli che stanno in case d’argilla, che han per fondamento la polvere e son schiacciati al par delle tignuole!
od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
Tra la mattina e la sera sono infranti; periscono per sempre, senza che alcuno se ne accorga.
Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'
La corda della lor tenda, ecco, è strappata, e muoion senza posseder la sapienza".