Job 6

respondens autem Iob dixit

A Job progovori i reče:

utinam adpenderentur peccata mea quibus iram merui et calamitas quam patior in statera

"O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!

quasi harena maris haec gravior appareret unde et verba mea dolore sunt plena

Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.

quia sagittae Domini in me sunt quarum indignatio ebibit spiritum meum et terrores Domini militant contra me

Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

numquid rugiet onager cum habuerit herbam aut mugiet bos cum ante praesepe plenum steterit

TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?

aut poterit comedi insulsum quod non est sale conditum aut potest aliquis gustare quod gustatum adfert mortem

Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?

quae prius tangere nolebat anima mea nunc prae angustia cibi mei sunt

Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.

quis det ut veniat petitio mea et quod expecto tribuat mihi Deus

O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!

et qui coepit ipse me conterat solvat manum suam et succidat me

O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!

et haec mihi sit consolatio ut adfligens me dolore non parcat nec contradicam sermonibus Sancti

Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.

quae est enim fortitudo mea ut sustineam aut quis finis meus ut patienter agam

Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?

nec fortitudo lapidum fortitudo mea nec caro mea aerea est

Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?

ecce non est auxilium mihi in me et necessarii quoque mei recesserunt a me

Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?

qui tollit ab amico suo misericordiam timorem Domini derelinquit

Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.

fratres mei praeterierunt me sicut torrens qui raptim transit in convallibus

Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.

qui timent pruinam inruet super eos nix

Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;

tempore quo fuerint dissipati peribunt et ut incaluerit solventur de loco suo

al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.

involutae sunt semitae gressuum eorum ambulabunt in vacuum et peribunt

Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.

considerate semitas Theman itinera Saba et expectate paulisper

Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.

confusi sunt quia speravi venerunt quoque usque ad me et pudore cooperti sunt

A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.

nunc venistis et modo videntes plagam meam timetis

U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.

numquid dixi adferte mihi et de substantia vestra donate mihi

Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;

vel liberate me de manu hostis et de manu robustorum eruite me

iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'

docete me et ego tacebo et si quid forte ignoravi instruite me

Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni.

quare detraxistis sermonibus veritatis cum e vobis nullus sit qui possit arguere

O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?

ad increpandum tantum eloquia concinnatis et in ventum verba profertis

Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov!

super pupillum inruitis et subvertere nitimini amicum vestrum

Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?

verumtamen quod coepistis explete praebete aurem et videte an mentiar

U oči me sada dobro pogledajte, paz'te neću li vam slagati u lice.

respondete obsecro absque contentione et loquentes id quod iustum est iudicate

Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!

et non invenietis in lingua mea iniquitatem nec in faucibus meis stultitia personabit

Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?