I Corinthians 10

Jer ne bih, braćo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more,
i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru,
i svi su isto duhovno jelo jeli,
i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist.
Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji.
To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni.
I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda narod da jede i pije pa ustadoše da igraju.
I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuće.
I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli.
I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika.
Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena.
Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.
Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.
Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva.
Kao razumnima velim: sudite sami što govorim.
Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova?
Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.
Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika?
Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto?
Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji.
Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega.
Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega?
"Sve je slobodno!" Ali - sve ne koristi. "Sve je dopušteno!" Ali - sve ne saziđuje.
Nitko neka ne traži svoje, nego dobro drugoga.
Sve što se prodaje na tržnici, jedite ništa ne ispitujući poradi savjesti.
Ta Gospodnja je zemlja i sve na njoj!
Pozove li vas koji nevjernik i želite se odazvati, jedite što vam se ponudi ništa ne ispitujući poradi savjesti.
Ako vam tko reče: "To je žrtvovano", ne jedite poradi onoga koji vas je upozorio, i savjesti.
Savjesti mislim, ne svoje, nego onoga drugoga. Ta zašto da moju slobodu druga savjest sudi?
Ako sa zahvalom sudjelujem, zašto da me grde zbog onoga za što zahvaljujem?
Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite.
Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj,
kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.