Psalms 88

Canto. Salmo dei figliuoli di Kore. Per il Capo de’ musici. Da cantarsi mestamente. Cantico di Heman, l’Ezrahita. O Eterno, Dio della mia salvezza, io grido giorno e notte nel tuo cospetto.
Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.
Venga la mia preghiera dinanzi a te, inclina il tuo orecchio al mio grido;
Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
poiché l’anima mia è sazia di mali, e la mia vita è giunta presso al soggiorno dei morti.
Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
Io son contato fra quelli che scendon nella fossa; son come un uomo che non ha più forza.
Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.
Prostrato sto fra i morti, come gli uccisi che giaccion nella tomba, de’ quali tu non ti ricordi più, e che son fuor della portata della tua mano.
Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
Tu m’hai posto nella fossa più profonda, in luoghi tenebrosi, negli abissi.
Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
L’ira tua pesa su me, e tu m’hai abbattuto con tutti i tuoi flutti. Sela.
Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
Tu hai allontanato da me i miei conoscenti, m’hai reso un’abominazione per loro. Io son rinchiuso e non posso uscire.
Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
L’occhio mio si consuma per l’afflizione; io t’invoco ogni giorno, o Eterno, stendo verso te le mie mani.
Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
Opererai tu qualche miracolo per i morti? I trapassati risorgeranno essi a celebrarti? Sela.
Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
La tua benignità sarà ella narrata nel sepolcro, o la tua fedeltà nel luogo della distruzione?
Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
Le tue maraviglie saranno esse note nelle tenebre, e la tua giustizia nella terra dell’oblìo?
Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
Ma, quant’è a me, o Eterno, io grido a te, e la mattina la mia preghiera ti viene incontro.
Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
Perché, o Eterno, rigetti tu l’anima mia? Perché nascondi il tuo volto da me?
Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
Io sono afflitto, e morente fin da giovane; io porto il peso dei tuoi terrori e sono smarrito.
Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
I tuoi furori mi son passati addosso; i tuoi terrori m’annientano,
Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
mi circondano come acque ogni giorno, mi attornian tutti assieme.
Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
Hai allontanato da me amici e compagni; i miei conoscenti sono le tenebre.
okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno. [ (Psalms 88:19) Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. ]