Luke 18

Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

"U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.

U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!'

No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,

jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'"

Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac!

Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?

Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?"

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:

"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.

Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.'

Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'

A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!'

Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."

A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili.

A Isus ih dozva i reče: "Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje."

"Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući."

I upita ga neki uglednik: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?"

Reče mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.

Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!"

A onaj će: "Sve sam to čuvao od mladosti."

Čuvši to, Isus mu reče: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."

Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.

Vidjevši ga, reče Isus: "Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje!

Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."

Koji su to čuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?"

A on će: "Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu."

Nato reče Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom."

Isus će im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,

a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni."

I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci:

doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;

i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati."

No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.

A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.

Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.

Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi."

Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!"

Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"

Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:

"Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam."

Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila."

I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.