Psalms 88

canticum carminis filiorum Core victori per chorum ad praecinendum eruditionis Eman Ezraitae Domine Deus salutis meae per diem clamavi in nocte coram te

Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.

ingrediatur ante te oratio mea inclina aurem tuam ad laudationem meam

Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.

quia repleta est malis anima mea et vita mea ad infernum descendit

Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.

reputatus sum cum descendentibus lacum factus sum quasi homo invalidus

Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.

inter mortuos liber sicut interfecti et dormientes in sepulchro quorum non recordaris amplius et qui a manu tua abscisi sunt

Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.

posuisti me in lacu novissimo in tenebris in profundis

Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.

super me confirmatus est furor tuus et cunctis fluctibus tuis adflixisti me semper

Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.

longe fecisti notos meos a me posuisti me abominationem eis clausum et non prodeuntem

Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.

oculus meus infirmatus est ab adflictione invocavi te Domine tota die expandi ad te palmas meas

Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.

numquid mortuis facies mirabilia aut gigantes surgent et confitebuntur tibi semper

Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.

numquid narrabitur in sepulchro misericordia tua et veritas tua in perditione

Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?

numquid noscentur in tenebris mirabilia tua et iustitia tua in terra quae oblivioni tradita est

Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?

ego autem ad te Domine clamavi et mane oratio mea praeveniet te

Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?

quare Domine abicis animam meam abscondis faciem tuam a me

Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.

pauper ego et aerumnosus ab adulescentia portavi furorem tuum et conturbatus sum

Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?

per me transierunt irae tuae terrores tui oppresserunt me

Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.

circumdederunt me quasi aquae tota die vallaverunt me pariter

Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,

longe fecisti a me amicum et sodalem notos meos abstulisti

okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno. [ (Psalms 88:19) Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. ]