Psalms 147

alleluia laudate Dominum quoniam bonum est canticum Dei nostri quoniam decorum est pulchra laudatio

Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!

aedificabit Hierusalem Dominus eiectos Israhel congregabit

Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.

qui sanat contritos corde et alligat plagas eorum

On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.

qui numerat multitudinem stellarum et omnes nomine suo vocat

On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.

magnus Dominus noster et multus fortitudine prudentiae eius non est numerus

Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.

suscipiens mansuetos Dominus humilians impios usque ad terram

Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.

canite Domino in confessione canite Deo nostro in cithara

Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!

qui operit caelos nubibus et praebet terrae pluviam et oriri facit in montibus germen

Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.

qui dat iumentis panem suum filiis corvi clamantibus

On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.

non est in fortitudine equi voluntas eius neque in tibiis viri placetur ei

Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.

placetur Domino in his qui timent eum et expectant misericordiam eius

Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.

lauda Hierusalem Dominum cane Deum tuum Sion

Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!

quia confortavit vectes portarum tuarum benedixit filiis tuis in medio tui

On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.

qui posuit terminum tuum pacem adipe frumenti saturavit te

On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.

qui emittit eloquium suum terrae velociter curret verbum eius

Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.

qui dat nivem quasi lanam pruinas quasi cinerem spargit

Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.

proicit glaciem suam quasi buccellas ante faciem frigoris eius quis stabit

On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.

mittet verbum suum et solvet illa spirabit spiritu suo et fluent aquae

Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.

qui adnuntiat verbum suum Iacob praecepta sua et iudicia sua Israhel

Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.

non fecit similiter omni genti et iudicia eius non cognoscent alleluia

Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!