Psalms 139

pro victoria David canticum Domine investigasti me et cognovisti

Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,

tu cognovisti sessionem meam et surrectionem meam

ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.

intellexisti malum meum de longe semitam meam et accubitionem meam eventilasti

Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.

et omnes vias meas intellexisti quia non est eloquium in lingua mea

Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.

ecce Domine nosti omnia retrorsum et ante formasti me et posuisti super me manum tuam

S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.

super me est scientia et excelsior est non potero ad eam

Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.

quo ibo ab spiritu tuo et quo a facie tua fugiam

Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?

si ascendero in caelum ibi es tu si iacuero in inferno ades

Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

si sumpsero pinnas diluculo habitavero in novissimo maris

Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj

etiam ibi manus tua deducet me et tenebit me dextera tua

i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.

si dixero forte tenebrae operient me nox quoque lux erit circa me

Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -

nec tenebrae habent tenebras apud te et nox quasi dies lucet similes sunt tenebrae et lux

ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.

quoniam tu possedisti renes meos orsusque es me in utero matris meae

Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.

confitebor tibi quoniam terribiliter magnificasti me mirabilia opera tua et anima mea novit nimis

Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,

non sunt operta ossa mea a te quibus factus sum in abscondito imaginatus sum in novissimis terrae

kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.

informem adhuc me viderunt oculi tui et in libro tuo omnes scribentur dies formatae sunt et non est una in eis

Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.

mihi autem quam honorabiles facti sunt amici tui Deus quam fortes pauperes eorum

Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.

dinumerabo eos et harena plures erunt evigilavi et adhuc sum tecum

Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!

si occideris Deus impium viri sanguinum declinate a me

De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!

qui contradicent tibi scelerate elati sunt frustra adversarii tui

Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.

nonne odientes te Domine odivi et contra adversarios tuos distabui

Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?

perfecto odio oderam illos inimici facti sunt mihi

Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.

scrutare me Deus et cognosce cor meum proba me et scito cogitationes meas

Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:

et vide si via idoli in me est et deduc me in via aeterna

pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!