Lamentations 5

recordare Domine quid acciderit nobis intuere et respice obprobrium nostrum
Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!
hereditas nostra versa est ad alienos domus nostrae ad extraneos
Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.
pupilli facti sumus absque patre matres nostrae quasi viduae
Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
aquam nostram pecunia bibimus ligna nostra pretio conparavimus
Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
cervicibus minabamur lassis non dabatur requies
Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
Aegypto dedimus manum et Assyriis ut saturaremur pane
Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
patres nostri peccaverunt et non sunt et nos iniquitates eorum portavimus
Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
servi dominati sunt nostri non fuit qui redimeret de manu eorum
Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
in animabus nostris adferebamus panem nobis a facie gladii in deserto
Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.
pellis nostra quasi clibanus exusta est a facie tempestatum famis
Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.
mulieres in Sion humiliaverunt virgines in civitatibus Iuda
Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
principes manu suspensi sunt facies senum non erubuerunt
Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.
adulescentibus inpudice abusi sunt et pueri in ligno corruerunt
Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
senes de portis defecerunt iuvenes de choro psallentium
Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.
defecit gaudium cordis nostri versus est in luctu chorus noster
Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.
cecidit corona capitis nostri vae nobis quia peccavimus
Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!
propterea maestum factum est cor nostrum ideo contenebrati sunt oculi nostri
Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:
propter montem Sion quia disperiit vulpes ambulaverunt in eo
zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.
tu autem Domine in aeternum permanebis solium tuum in generatione et generatione
Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.
quare in perpetuum oblivisceris nostri derelinques nos in longitudinem dierum
Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?
converte nos Domine ad te et convertemur innova dies nostros sicut a principio
Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
sed proiciens reppulisti nos iratus es contra nos vehementer
Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?