Job 37

super hoc expavit cor meum et emotum est de loco suo

Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.

audite auditionem in terrore vocis eius et sonum de ore illius procedentem

Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.

subter omnes caelos ipse considerat et lumen illius super terminos terrae

Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -

post eum rugiet sonitus tonabit voce magnitudinis suae et non investigabitur cum audita fuerit vox eius

iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.

tonabit Deus in voce sua mirabiliter qui facit magna et inscrutabilia

Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.

qui praecipit nivi ut descendat in terram et hiemis pluviis et imbri fortitudinis suae

Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'

qui in manu omnium hominum signat ut noverint singuli opera sua

svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.

ingredietur bestia latibulum et in antro suo morabitur

U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju.

ab interioribus egreditur tempestas et ab Arcturo frigus

S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.

flante Deo concrescit gelu et rursum latissimae funduntur aquae

Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.

frumentum desiderat nubes et nubes spargunt lumen suum

I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;

quae lustrant per circuitum quocumque eas voluntas gubernantis duxerit ad omne quod praeceperit illis super faciem orbis terrarum

kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.

sive in una tribu sive in terra sua sive in quocumque loco misericordiae suae eas iusserit inveniri

Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.

ausculta haec Iob sta et considera miracula Dei

Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.

numquid scis quando praeceperit Deus pluviis ut ostenderent lucem nubium eius

Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?

numquid nosti semitas nubium magnas et perfectas scientias

Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.

nonne vestimenta tua calida sunt cum perflata fuerit terra austro

Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?

tu forsitan cum eo fabricatus es caelos qui solidissimi quasi aere fusi sunt

Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog?

ostende nobis quid dicamus illi nos quippe involvimur tenebris

DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.

quis narrabit ei quae loquor etiam si locutus fuerit homo devorabitur

Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?

at nunc non vident lucem subito aer cogitur in nubes et ventus transiens fugabit eas

Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?

ab aquilone aurum venit et ad Deum formidolosa laudatio

Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu!

digne eum invenire non possumus magnus fortitudine et iudicio et iustitia et enarrari non potest

Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.

ideo timebunt eum viri et non audebunt contemplari omnes qui sibi videntur esse sapientes

Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"