Psalms 147

Lodate l’Eterno, perché è cosa buona salmeggiare al nostro Dio; perché è cosa dolce, e la lode è convenevole.
Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
L’Eterno edifica Gerusalemme, raccoglie i dispersi d’Israele;
Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
egli guarisce chi ha il cuor rotto, e fascia le loro piaghe.
On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
Egli conta il numero delle stelle, le chiama tutte per nome.
On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
Grande è il Signor nostro, e immenso è il suo potere; la sua intelligenza è infinita.
Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
L’Eterno sostiene gli umili, ma abbatte gli empi fino a terra.
Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
Cantate all’Eterno inni di lode, salmeggiate con la cetra all’Iddio nostro,
Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
che cuopre il cielo di nuvole, prepara la pioggia per la terra, e fa germogliare l’erba sui monti.
Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
Egli dà la pastura al bestiame e ai piccini dei corvi che gridano.
On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
Egli non si compiace della forza del cavallo, non prende piacere nelle gambe dell’uomo.
Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
L’Eterno prende piacere in quelli che lo temono, in quelli che sperano nella sua benignità.
Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
Celebra l’Eterno, o Gerusalemme! Loda il tuo Dio, o Sion!
Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
Perch’egli ha rinforzato le sbarre delle tue porte, ha benedetto i tuoi figliuoli in mezzo a te.
On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
Egli mantiene la pace entro i tuoi confini, ti sazia col frumento più fino.
On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
Egli manda i suoi ordini sulla terra, la sua parola corre velocissima.
Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
Egli dà la neve a guisa di lana, sparge la brina a guisa di cenere.
Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
Egli getta il suo ghiaccio come a pezzi; e chi può reggere dinanzi al suo freddo?
On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
Egli manda la sua parola e li fa struggere; fa soffiare il suo vento e le acque corrono.
Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
Egli fa conoscere la sua parola a Giacobbe, i suoi statuti e i suoi decreti a Israele.
Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
Egli non ha fatto così con tutte le nazioni; e i suoi decreti esse non li conoscono. Alleluia.
Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!