Psalms 139

Per il capo de’ musici. Salmo di Davide. O Eterno tu m’hai investigato e mi conosci.
Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
Tu sai quando mi seggo e quando m’alzo, tu intendi da lungi il mio pensiero.
ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Tu mi scruti quando cammino e quando mi giaccio, e conosci a fondo tutte le mie vie.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
Poiché la parola non è ancora sulla mia lingua, che tu, o Eterno, già la conosci appieno.
Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
Tu mi stringi di dietro e davanti, e mi metti la mano addosso.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
Una tal conoscenza è troppo maravigliosa per me, tanto alta, che io non posso arrivarci.
Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
Dove me ne andrò lungi dal tuo spirito? e dove fuggirò dal tuo cospetto?
Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Se salgo in cielo tu vi sei; se mi metto a giacere nel soggiorno dei morti, eccoti quivi.
Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
Se prendo le ali dell’alba e vo a dimorare all’estremità del mare,
Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
anche quivi mi condurrà la tua mano, e la tua destra mi afferrerà.
i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
Se dico: Certo le tenebre mi nasconderanno, e la luce diventerà notte intorno a me,
Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -
le tenebre stesse non possono nasconderti nulla, e la notte risplende come il giorno; le tenebre e la luce son tutt’uno per te.
ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
Poiché sei tu che hai formato le mie reni, che m’hai intessuto nel seno di mia madre.
Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
Io ti celebrerò, perché sono stato fatto in modo maraviglioso, stupendo. Maravigliose sono le tue opere, e l’anima mia lo sa molto bene.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
Le mie ossa non t’erano nascoste, quand’io fui formato in occulto e tessuto nelle parti più basse della terra.
kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
I tuoi occhi videro la massa informe del mio corpo; e nel tuo libro erano tutti scritti i giorni che m’eran destinati, quando nessun d’essi era sorto ancora.
Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
Oh quanto mi son preziosi i tuoi pensieri, o Dio! Quant’è grande la somma d’essi!
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
Se li voglio contare, son più numerosi della rena; quando mi sveglio sono ancora con te.
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
Certo, tu ucciderai l’empio, o Dio; perciò dipartitevi da me, uomini di sangue.
De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
Essi parlano contro di te malvagiamente; i tuoi nemici usano il tuo nome a sostener la menzogna.
Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
O Eterno, non odio io quelli che t’odiano? E non aborro io quelli che si levano contro di te?
Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
Io li odio di un odio perfetto; li tengo per miei nemici.
Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
Investigami, o Dio, e conosci il mio cuore. Provami, e conosci i miei pensieri.
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
E vedi se v’è in me qualche via iniqua, e guidami per la via eterna.
pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!